Post scriptum
Dragi nasi :)
Evo proslo je tjedan dana od mojeg povratka. Dodajem ovdje jos neke stvari koje bi vas mogle zanimati:
Zavrsni dokument iz Fatime
Govor p. Nicolasa, generala Druzbe Isusove i glavnog duhovnog asistenta ZKZ-a
Dokumenti su na engleskom jeziku. Prevest cu ih uskoro.
Vezano za pricu od Yvonne iz Ruande koju je prenjela Vida, samo jos jedna crtica. Kada sam se vracala u petak, imala sam priliku pricati s njom na aerodromu, te mi je rekla da se Majka Bozja ukazala i 80-ih godina u Ruandi te pozvala na pokoru, obracenje i molitvu za mir, te je nagovjestila strasne dogadjaje koji ce uslijedili. Sveta Stolica je priznala ta ukazanje kao privatnu objavu 2001. g. Sve koje vise zanima pogledajte ovaj link na strani 32.
AMDG!
Dunja
27.kolovoz - prica zavrsava
Dragi moji!
pisem vam s Gornjeg grada, zagrebackog, a ne nekog ko zna di u spanjolskoj. naime, nocas sam sletila iz velikog rvackog grada u bavariji - minkena u koji sam stetila iza barselone. s obzirom da je ovih dana velka stvar sletit zrakoplovom kojim se prije toga poletilo, a hvala Bogu, uspijelo mi je to dvaput u jednom danu!, jako sam sretna da vam mogu pisat. nesrece su naime ovih dana ceste, ak ste pratili vijesti. dapace, neki nazalost ne uspiju ni poletit do kraja.
dakle, na poslu sam. i vrijeme je zadnje da vam bar do neke mjere dam izvjestaj i ispunim stukin nalog. stali smo u loioli jer odonda nisam nigdi imala interneta. doduse bio je u montserratu, al je kosto tolko da bi ga bila upotrijebila jedino pod teskom prijetnjom ili uz mrki mito kojim bi podmirila nastali racun.
idemo! iz loiole smo krenuli za Pamplonu. Grad je lijep. U katedrali su pokopani navarski kralj NEKI treci. mislim Karlo, ali ni najmanje nisam sigurna. Onda se opet razvezala price jel to onaj koji je ukinuo isusovce u spanjolskoj. Nije! jer ima kastiljanski kralj istog imena i taj je isusovce ukinuo, a ovaj navarski NEKI treci je zivio u 15. stoljecu, znaci kad isusovca nije ni bilo. sarkofazi su njegovi i zene mu jako lijepi. smireni, a kralj i kraljica su napravljeni u bijelom mramori, obojeni na mjestu robe, a po odjeci se vidi da su navarci, jer je odjeca nebesko plave boje s uzorkom vrlo finim, bas ko s francuskih dvorova. ko sto vec utvrdismo, navara je uvijek bila bliska francuskoj. uopce, katedrala pamplonska je zbilja otmjena. preporucam za vidit. al zmirite na ulazu jer ima neke neoklacisticke stupove po kojima bi covjek izvana reko da je rijec o nekoj zgradi gradske uprave.
onda smo prosli di je bio isusovacki kolegij i isusovacki hospicij za hodocasnike na putu za santiago de compostelu. to je u uloci koja se zove Jesu e Maria. u nekadasnjem kolegiju je sada skola za strane jezike. ima se ploca na procelju, pa ce namjernik prepoznat! E, onda smo prosli zidovima, presli preko puta kojim se pustaju bikovi kad se u srpnju pustaju bikovi ulicama pamplone i dosli do mjesta (koje je obiljezeno plocom) na kojem je Ignacije, tada jos Injigo, pao pod Pamplonom. prije nek se vratim crtica o trci bikova ulicama.
stvar je u tom sto se, prije koride, bikovi ulicama pustali s mjesta u kojem su bikovi nocili. ujutro bi se dakle ljudi zatvorili u kuce i pustili bi se bikovi koji bi onda protutnjali do arene. mladji bi pamplonci, poneki, iz zabave trcali ispred bikova. i tako je to bilo odpamtivijeka. E! al onda je doso Hemingvej i napiso pricu o tom obicaju, i nagrnio svjet gledat cudo nevidjeno, kako ljudi trce ispred bikova po pamploni kaj nori! ne samo da su dosli gledat, nek su neki isto poceli bezati pred bikovima. i tako je to bilo neko vrijeme i sve je bilo dosta ok! al onda je pocelo dolazit sve vise mladih koji cjele noci ne spavaju, piju i takvi umorni ujutro trce. nazalost, godisnje jedno, dvoje mladih pogine bikovi il pregaze il jos gore - probodu. domaci ljudi koji trce pred bikovima, obavezno prije toga se dobro odmore i NE piju ni u ludilu. osim toga, mnogi mladi spavaju po gradu, pa i na zidovima od kojih neki dijelovi do nedavno nisu bili zasticeni. neki bi se skup s vrecama za spavanje skotrljali i u snu se survali sa zidina i poginuli. sada su zidine ogradjene da se to vise ne dogadja. sve nam je to ispricala pamplonska zkz-ovka, krasna Sara koja nas je s jos tri domaca zkz-ovka provela gradom. sara nam je inace prevodila na francuski i spanjolski u fatimi tako da smo se s njom znali. krasna zena!
mjesto ranjavanja injigovog kod pamplone! inace, injigo je tamo stigo s kamaradima da bi pamploni sacuvao od francuza pod utjecajem iste prokastiljanske - pronezavisnosti navarske price iz prijasnjega bloskoga priloga. na mjestu je injigova pada bila izgradjena crkva, a mjesto je pada bilo odmah na ulazu crkve. no, u medjuvremenu je zbog izgradnje ceste, crkva morala bit skracena, pa je to mjesto ostalo izvan crkve. tako je sada na plocniku ploca na kojoj pise da je tu ignacije pao, a ulaz u crkvu je na oko 1-2 metra od tog. u toj je crkvi od otprilike godinu dana 24sata izlozeno Presveto. Crkva se zove Sv. Ignacije tak da zna ko dodje u Pamplonu. Onda smo otisli za Javier, vidit rodni dvorac Franje Ksaverskoga. On je za osvetu bio dosta razrusen. Kastiljanci su to napravili, zbog poznate Javierovske sklonosti Francuskoj. obnovljen je i u njemu je ljepa bogata izlozba. tu smo bili i na finom rucku, pa na misi u dvorcu, u kapeli Krista koji se smije.
naime, u kapeli je dvorca bilo raspelo na kojemu se Krist smjeska. Legenda kaze da je Franjina mama znala da je Franjo umro po tomu sto je Krist s raspela poceo krvariti. Kapela je obnovljena. jako je malesna, mozda 3-4 m2. ali odmah je do nje napravljena veca, suvremena, i u njoj se slavi sveta misa. sve je to u dvorcu
nakon sto smo se oprostili od pamplonskoga zkz koji nas je zbilja ljepo primio i opsluzio, krenusmo za Zaragozu. tu smo vec lagano ustanovili da smo tolko stvari vidli i dozivili da vec tesko primamo nove informacije i ljepote. Zaragoza je ljepa, al nismo vise padali u nesvjest od divota.
ujutro iz zaragoze preko prekrasnih planina za montserrat. put preko aragona je prekrasan, a ne moram vise ni ne govorit da je nas Benito znao hrpu toga iz povjesti i sadasnjasti, tako da smo svasta saznali o aragonskom kraljevstvo, al nazalost ne mogu sve to sad pisat jer moram zavrsit prilog i vratit se poslu.
Montserrat je PREDIVAN. planine su cudesne tamo, a katedrala je usjecena u stijenu. katedrala je jako bogata, ali isto jako pogoduje poboznosti. benediktinski je samostan tamo i benediktinci pjevaju u 7,30 jutarnju u gregorijanskom koralu. TO TREBA CUT!! osim toga, u 13h pjevaja djecacki zbor i TO ISTO TREBA CUT! Tu je oznaceno i mjesto na kojemu je bio Ignacije, a u atriju je i njegova slika.
posto je Manreza nekih ni 10km od manrese. popodne smo otisli u manrezu. tu je iznad pecine ignacijeve sagradjena crkva. tu sam otkrila i da je Sv. Katarina na nasem Gornjem gradu izgleda sagradjena po uzoru na tu crkvu. Di je u Sv. Katarini Ignacijev relikvijar (s lijeve strane oltara gledajuc prema njemu) u Manrezi je Ignacijev kip. Di je u Sv. Katarini Ksaverov relikvijar (s desne strane oltara gledaju prema njemu) u Manrezi je Ksaverov kip. inace, ko u Katarini s obje strane svetohranista po andjeo koji kleci gledajuc prema svetohranistu. isti stupici u okviru svetohranista i Marijin kip ponad svetohranista. Jedino manreska je crkva drvena, a Katarina mramorna. Tu su nam domaci isusovci objasnili da je to tipicni isusovacki barok, sto mi zbilja daje vjerovat da je Katarina, ko prva isusovacka crkva u Zagrebu, gradjena po nadahnucu iz manreske crkve. do manreze (mjesta) se dolazi prelazeci rimski most preko cardonera koji je vrlo neugledna izgleda, pa necu dalje o njemu.
U pecini je kapelica napravljena, a na zidu su sacuvana dva urezana kriza u stijenu koje je po legendi urezao Ignacijeve. Inace u manrezi je bilo jos takvih pecina bilo i bilo je uobicajeno da ljudi neko vrijeme provedu isposnicki moleci i vrseci pokoru. tako da ignacije nije bio izuzetak tu. osim toga, on nije zivio u pecini nego u gradicu manresi, a u pecinu je dolazio moliti i vrsit pokoru.
u montserratu tijekom vecere smo nasem Benitu urucili mali znak paznje, kao i Angelu, mladom isusovcu Portorikancu koji nas je isto pratio i pomago u prijevodu na engleski sa spanjolskoga. onda iz monteserrata za barselonu di nas je ceko barselonski zkz. tura po barseloni ukljucujuci isusovacki kolegij di se cuva madrac i stolicica Ignacijevi. osim toga, basilika Gospe od mora u kojoj je Ignacije prosio dok je tu boravio. Inace, ignacije je u zivotu najdulje boravio u Rimu, a onda u Barceloni. Dakle, prosio je U bazilici i na mjestu di je sjedio ima ploca i njegov kip na zidu u nisi. crkva je inace goticka i jako jako ljepa. jako jednostavna takodjer jer je izgorila za gradjanskoga rata 1938. osim toga izmedju ulice pamucara i ulice sv. Ignacija stajala je kuca u kojoj je Ignacije stanovao, a koja je srusena zbog izgradnje ulice, nekad prije ne nedavno.
ja sam se jos zaletila vidit Sagradu Familiu dok su drugi otisli na rucak, al moram priznat nisam je ni slikala jer je to nakon svih iskustava bilo "pa, dobro, zgodna je, al nis posebno!" to vjerojatno nis ne govori o Gaudiju, nego o tomu kakvo je hodocasce prije toga bilo!! Presjajno i jako blagoslovljeno! I onda trc s libanoncima na aerodrom, pa onda minhen pa zagreb i to je to :-)
ovo je vrlo kratki izvjestaj, al stvarno moram dalje! oprostite! iz istog razloge ponovo nema velkih slova ni pravopisnih pravila uvazenih jer je prisa! usput, barcelona ima SJAJNE slatkise, mljac!
hodocasce nas je tolko zblizilo da smo zakljucili da bismo trebalii podrzat mogucu ideju da se pod paskom spanjolskoga zkz svako tolko organizira ovakvo hodocasce jer ono stvara pravo zajednistvo. uz to, u nasoj je grupi bilo i pet isusovaca, pa je to dodatno zblizavanje!
AMDG!!!
24. kolovoza - jos uvijek Loiola, samo da napisem sta sam jucer propustila a svakak je steta da ostane ne-receno!
Evo, prije nego sto krenemo iz Loiole da recem sta je red i duznost da se rece!
Ovo nam je hodocasce priredio spanjolski ZKZ. Bilo je ponudjeno svim delegatima, a na njega se odlucilo nas 36. ne znam jesam li jucer spomenula: i nas je vodic Benito, ovaj profesor sa salamanke zkz-ovac! tak da je sve interno :-)
osim toga, obavijest! Filipinac i dalje vrjedno slikaje sve zivo okolo i kaze da ce kad dodje doma izbor slika stavit na filipinski blog koji vam je dunja vec stavila na linkove s ovoga bloga. tak da cete uskoro, koga zanima, moci vidjeti fotografije s hodocasca na filipinskome recenome blogu!
eto tolko, a sad - posto je samo jedno radece racunalo u kuci (ipak ne funkcionira sve u kuci, s drugim racunalom nes nije u redu!:-)), a isusovac indijac ceka svoj red, ostavljam vas u miru!. Amen!
cujemo se!
23. kolovoza - Loiola (nije gotovo ... dok nije gotovo!:-))
Eee, dragi moji!
Skupstina je zavrsila, al to nije razlog za doc doma :-)).
Naime, noc s 21. na 22. 8. Dunja i ja smo uredno provele pakirajuci se i radeci osvrt na cijelu skupstinu jer je pitanje kak cemo se opet vidit s obzirom na nase obaveze za rujan. vama za obavjest, osvrt napravile - spavale - nismo. i nije nam zao. nakon osvrta, tus i u procesiji maloj sastavljenih od onih koji su htjeli, a predvodjeni isusovcom d Sousuom iz Sudana, krenule u kapelicu ukazanja u svetistu. vida citala citanje i psalam. ne moram rec da je to posebno! dunja nije mogla ostat na misi jer je njezin bus kretao tak da nije stigla drukcije nego s procesije ravno natrag u seminario. ja se nakon mise vratila trcecim korakom i ... s 35 ostalih krenula na hodocasce ignacijevim stazama.
jucer smo bili u salamanci. vodic nam je inace zkz-ovac, profesor na papinskom sveucilistu u salamanci. ko ne zna, tom je sveucilistu papa dao pravo da odredjuje nauk kao trecem na svijetu. prvo je to pravo dao pariskom, pa bolonjskom sveucilistu, pa ovom u salamanci. s obzirom da je tu profesor, proveo nas je po unutrasnjosti fakulteta, sto je poseban dozivljaj. sve u svemu, salamanca je PREKRASAN grad. kamen od kojeg je gradjen je tople svijetlo oker boje. taman je velik, a ne prevelik. osim toga, jako cist. e, vidjeli smo i podrebno pregledali i samostan dominikanski sv. Stjepana u kojemu je Ignacije odgovarao pred Inkviziciji i gdje je bio zatvoren. vidjeli smo prostoriji u kojoj je ispitivan, a i ispovjedaonicu sv. Terezije velike.
Jutros smo krenuli za Loiolu (tak pisu baskijci; Loyola je na kastiljanskom, znaci spanjolskom). Spavamo u svetistu sv. Ignacija, u duhovnom centru, novom, potpuno prekrasnom. sobe su jednokrevetne i svaka ima prostor za molitvu. znaci, za duhovne vjezbe napravljeno. podrobno pregledali dvorac Ignacijeve obitelji. vidjeli sobu u kojoj je rodjen i sve druge sobe, ukljucujuci njegovu u kojoj je lezao i dok se oporavljao nakon pamplone. ta je soba sad uredjena u "kapelu obracenja" i tu smo, vjerovali ili ne - IMALI SVETU MISU!!! Ponovno, sta se tu ima govorit. ne moze covjek vjerovat da je tu. inace to raspolozenje "ne mogu vjerovat da sam tu i niko ziv doma mi nece vjerovat da sam tu bio" vlada u citavoj grupi.
Aha, nisam rekla da nas je u tih 36 sa svih mogucih strana: korejci, spanjolci, portugalci, juzna amerika (ne znam tocno koje sve zemlje), kanada (kvibek i engleski govornici), filipinci, mozambik i druge africke zemlje, sirijci, indijci i ne znam ko jos. znaci, sareno! ali smo se snasli. Pjeva se ljepo "Ad maiorem Dei gloriam" i tezeovske pjesme jer ih skoro svi znaju.
samo da znate, pruzi li vam se ikako prilike, NE PROPUSTITE DOC u Loiolu!
Isusovci tu imaju svoju kucu, ukljucujuci dom za starije isusovce. Poglavar nas je pozvao na tradicionalno spanjolsko cascenje: toplu cokoladu i nesto sto se nekak zove, a ja naravno vise nemam pojma kak, a u svakom slucaju to je kao tijesto za krostulu przeno u obliku dugih prutica. ti se prutici moce u cokoladu i pritom se ispustaju glasovi kao npr. "mmmmmmm!" i drze se zatvorene oci od uzitka, a mozak za to vrijeme nis ne radi jer je autu kak je nepcu fino ono kaj je na nepcu. Inace, poglavar je svakom poklonio video kazetu o svetistu.
e, a pogostili su nas, majko moja, za rucak. izmedju ostaloga nevjerojatan rizoto s plodovima mora. mislim, jela sam ja rizoto s plodovima mora, al ovaj smo nemilo mrkli dok se reko ... ma, nis nisi ni stigo rec, a vec ga nije bilo. usput, portugalsko vino je za tri koplja bolje od spanjolskog. barem kad se usporedjuje ono portugalsko koje smo pili s ovim spanjolskim koje smo pili.
dalje, crtice koje nam je vodic isprico. covjek je, mislim ali nisam sigurna profesor povijesti. u svakom slucaju zna milijun prica iz povijesti. danas nam je u autobusu prico o katolickim spanjolskim kraljevima izabeli, ferdinandu, filipu lijepom i ivani. Izabela i Ferdinand su bili jaki kraljevi, a Ivana (Juana) njihova kcer, je bila udata za Filipa Lijepog, mislim da je on bio german. Filipa su nazvali Lijepi, jer je bio - lijep! A Ivana je bila jako infisana u njega. Filip je umro mlad, a Ivana je nakon toga poludila. Nije ga dala pokopat na sjeveru zemlje di je umro nego ga je htjela pokopat u Grenadi, u Toledu jer su tamo bili pokopani Izabela i Ferdinand. Izabela je inace bila jako snazna zena za razliku od svoje ceri koja je onda barem htjela biti pokopana kraj svojih roditelja koje je toliko voljela, a nije ih mogla osobnoscu sustici. ali nije htjela biti pokopana na mjestu na kojem nije i njezin muz kojega je toliko voljela. I zato nije dala Filipa pokopati dok zajedno s cijelim dvorom (od oko 100) ljudi u procesiji nije mogla krenuti preko cijele Kastilje na jug u Toledo. Inace, bas Grenadu za mjesto svojih ukopa Izabela i Ferdinand su odabrali zato sto su Mauri prekrasno izgradili grad, pa se Izabeli i Ferdinandu on toliko svidjao da su odlucili u njemu bit pokopani. U svakom slucaju, Ivanina su djeca godinama mislila da ce majka prizdravit od umne bolesti il da ce je proc zelja da muza ide zakapat na drugi kraj zemlje. No, na kraju su popustili, pa je procesija krenula i - stvarno Filipov je grob kraj Izabelinog i Ferdinandovog, a do Filipovog je groba kasnije mjesto nasao i Ivanin. U istoj je katedrali pokopan i Kristofor Kolumbo u sarkofagu kojega nose kameni kipovi cetiriju knezeva. nisam vidla, al kazu da je sve skupa vrlo dojmljivo u toledskoj katedrali.
onda, jedna ignacijanska prica. svi znamo da se franjo ksaverski u parizu bas nije bio lud za ignacijem. ono sto smo svi redom citali je da je to bilo zato sto je franjo bio jako mlad, zgodan, sportas (s vise osvojenih medalja, u trcanju i ne znam jel jos u cemu al mi se cini da da), uvijek za zabavu, vino i sl. ignacije u kasnim tridesetim i sav pohaban i sepav nije opce bio drustvo za takvog jednog tipa ko sto je bio franjo. Ali, nisam sigurna jeste li znali i sljedece. Ignacije je bio iz pro-kastiljanske obitelji, koja je iako baskijska doma vjerojatno pricala kastiljanski. Najdublji je razlog takve orijentacije taj sto te pro-kastiljanske obitelji su zagovarale katolicke kastiljanske kraljeve koje su tezile ujedinjenju svih krscana u europi za stvaranje jednog katolickog svijeta. franjo je bio podanik navarskoga kralja i zagovornik baskijske nezavisnosti od kastilje. E, sad to daje drugu sliku na njihov susret u parizu. ignacije je za franju bio prava sramota: em star, em sepav, em odrpan, em politicki nepodoban jer prakticki izdaje vlastitu domovinu (Baskiju). Dakle, jad i nevolja. Ali, novac sve pomiruje, a ovdje je dobro ulozen. Ignacije se priblizio franji tako da mu je davo lovu za trosenje na nocne zabave. Naime, franjina je obitelj u to doba bila u ratu, pa mali nije imo za trosenje kolko je htio. A Ignacije, znajuc da zadobije li za Krista Franju, dobice i njegove prijatelje, nije zalio para kojima je omastit brk lokalni gostionicar. I ko sto znamo, isplatilo se i gostionicaru, ali i Ignaciju, a da ne govorimo o Franju s kojim ko zna sta bi bilo da se nije obratio.
Sljedeca stvar. Mislim da svi znaju da je Ignacijevo krsno ime Injigo, a da je ime Ignacije preuzeo kad je doso na studij u Pariz, nakon sto ga nisu primili na sveuciliste u Salamanci ili ... zaboravila sam kak se zovo ono drugo kastiljansko sveuciliste na A... Nek znate da je Injigo kastiljansko ime, a odgovarajuce baskijsko je Eneko. Da je Igancijeva obitelj bila za nezavisnost, vjerojatno bi mu krsno ime bilo Eneko. Usput, politicko je opredijeljenje Ignacijeve obitelji vjerojatno zasluzno da je on prvo krenuo u Salamancu i ono drugo sveuciliste, a tek kad je tam odbiven, u Pariz. Franjo je krenuo odmah u Pariz, a na u Kastilju, jer je baskijsku nezavisnost (tocnije, njegova navarskoga kralja) podrzavala francuska. Tako da je Navara bila mala kraljevina izmudju dva velika kraljevstva: Kastilje i Francuske.
Na to da se Ignacije ipak skloni otic u Pariz na studije, vjerojatno je utjecala i cinjenica da su ga francuski vojnici koji su opsjedali Pamplonu i ranili, ranjenoga njegovali i spasili prakticki. Bit ce da su time Francusku ucinili milijom nego sto bi mu inace bila. Eto, te i jos mnoge druge price smo culi od svojega SJAJNOGA vodica!
Nakon vecere su nam isusovci pokazali i baziliku sv. Ignacija i to tako da su nas uveli u baziliku u mraku, a onda je osvjetljavan oltar po oltar i govorili su o svakom po malo. na kraju su nam osvijetlili cjelu baziliku, pa smo se razmilili ko japanci i razgrocenih se ociju naslikavali na svakom pedlju crkve posebno.
Opet je prosla ponoc, a ja jos budna, pa cu ipak polako zatvorit ovaj prilogcic. sutra ujutro krecemo prema Ksaverovom dvorcu di cemo i slavit misu. Ne znam hoce li bit interneta, al bude li probat cu se javit po stukinom nalogu sto bi rekla moja mama. Ja se, naime, ne bi sjetila pisat s hodocasca da mi dunja u amanet nije ostavila molbu da nastavim pisat budem li mogla.
inace, kupila sam klasicno djelo o ignaciju koje se vise ne stampa, a tu kod isusovaca sam nasla zadnji primjerak. na engleskom je. pa, koga zanima, da zna da se to ima. mislim, za slucaj da bi neko volio procitat.
cujemo se!
21. kolovoza - 10. dan (iiiihaaaa!:-)))) x 2 :)
Evo malo istog dana no malo iz drugacije perspektive :)
Jutro je zapocelo s molitvom. Imali smo nakon toga priliku odgovoriti na upitnik:
1. Sto mislimo da su jakosti skupstine?
2. Sto mislimo da su slabosti?
3. Sto mislimo o timu domacina, kakvi su bili?
4. Sto bismo predlozili ExCo-u za sljedecu skupstinu?
Za to smo imali 45 minuta, pauza za kavu i kekse te je uslijedilo glasanje.
Puno puta smo culi prozvane sve delegate, bilo je trenutaka napetosti, iscekivanja... Na pocetku bilo prisutno svih 60 glasaca (59 delegacija + 1 glas ExCo). Za biti izglasan potrebna je polovina + 1, znaci 31. Brojevi sa strane je broj izlazaka na "biraliste".
1. Prvo je bio biran predsjednik, a rezultati su:
Daniela Franc (Njemacka): 57
Christopher Micalef: 2
Rita El Remi: 1 glas
2. Za potpredsjednika su bile potrebne dvije runde glasanja:
Chris Hogan: 20
Chris Miclalef:23
Rita El Rami: 10
Lois Cambel: 2
Eder Pena: 0
Carla Burguez: 5
3. Druga runda glasanja za potpredsjednika
Chris Hogan: 26
Chris Micallef (Malta): 33
Prazni listic: 1
4. Za tajnika:
Marta de Lorenzi: 4
Franclin Ibanez: 20
Lois Cambel (USA): 28
Eder Pena: 4
Maria Lewin: 2
Ne valjali: 1
Prazni: 1
Delegacija Zambije je morala otputovati, tako da je sada ima 59 glasova i potrebno je 30 glasova kako bi kandidat bio izglasan.
5. Slijedi druga runda za tajnika:
Lois: 33
Franclin: 24
Prazno: 2
6. Glasanje za cetiri savjetnika je teklo na nacin da smo prvo glasali za samo jednog kandidata, a onda smo biraliizmedju dva kandidata s najvise glasova, te smo ponavljali proces dok nismo dobili sva cetiri savjetnika.
U prvom krugu za savjetnika izasli su kao kandidati s najvecim brojem glasova Rita El Rami i Edel Churu.
7. Izmedju njih rezultat je slijedeci:
Rita El Rami (Libanon): 21
Edel Churu (Kenija): 38
8. Novi krug izbora za drugog savjetnika, izmedju svih nominiranih savjetnika kandidati s najvecim brojem glasova su Rita El Rami i Mauricio Lopez
9. Izmadju njih rezultat je slijedeci:
Rita El Rami: 21
Mauricio Lopez (Meksiko): 37
Prazno: 1
U medjuvremenu je bila pauza od 2 sata za rucak.
10. Novi krug izbora za treceg savjetnika, izmedju svih nominaranih savjetnika, kandidati s najvecim brojem glasova su Rita El Rami i Chris Hogan.
11. Izmedju njih rezultati su:
Rita El Rami: 28
Chris Hogan (Australia): 31
12. Novi krug izbora za cetvrtog savjetnika, izmedju svih nominiranih savjetnika, kandidati s najvecim brojem glasova su pretpostavljate ;) Rita El Rami i Kim Linhui. S time da je Rita imala 29 glasova, jedan!!! manje nego je potrebno da bude odmah izabrana za savjetnika.
13. Rezultat je bio:
Rita El Rami: 38
Kim Linhui: 21
Prema tome koliko smo do sada upoznali kandidate za ExCo mislimo da je konacan izbor ispao vrlo dobar :) Ima dobar spoj iskustva i novih clanova, zastupljene su sve regije u kojima postoji ZKZ. Kao sto je Vida rekla novi ExCo je sljedeci:
Predsjednik: Danijela Frank, Njemacka, Europa (prije predsjednica ExCo-a)
Potpredsjednik: Christopher Micallef, Malta, Europa (prije savjetnik ExCo-a)
Tajnik: Lois Campbel, SAD, Sjeverna Amerika (prije savjetnik ExCo-a)
Savjetnici:
Edel Churu, Kenija, Afrika (nova clanica ExCo-a) - jako jako draga osoba, predsjednica ZKZ-a Kenije
Mauricio Lopez Oropeza, Meksiko, Juzna Amerika (nova clanica ExCo-a) - ima 31 godinu, ozenjen, vodi puno programa za formaciju
Christopher Hogan, Australija, Azija i Oceanija (novi clan ExCo-a)
Rita El Rami, Libanon, Bliski Istok (prije je bila isto savjetnica ExCo-a)
Dobili smo konacni prijedlog dokumenta iz Fatime :) Vidi se razlika od jucer :)) Jucer je prevladavalo nakon iznosenja komentara nezadovoljstvo, a danas su se osjecaji skroz izmijenili. Tim za pisanje se zbilja potrudio, a i Edward (voditelj Skupstine) im je bio od pomoci (sinoc je spavao samo tri sata). Predlozene su jos neke sitne izmjene koje ce biti uklopljene u dokument. Izglasano je prihvacanje dokumenta :) ExCo se obvezao postaviti dokument na web stranice od Skupstine kroz dva dana. Time je sluzbeno zatvorena skupstina :)
Uslijedila je misa koju je ovaj put animirala europska regija. Misu je predvodio p. Alberto, crkveni asistent ZKZ-a. Kad se dodje u Sjevernu Americu tamo ako pricas engleski i francuski svi te mogu razumijeti, u Juznoj Americi ako pricas spanjolski i portugalski isto te svi mogu razumjeti no s ostalim regijama Azijom i Oceanijom, Afrikom, Bliskim istokom i Europom to bas nije slucaj. Nasu razlicitost jezika pokusali smo prikazati kroz citanjima na razlicitim jezicima takodjer citanjem molitvenih nakana na engleskom, francuskom ili spanjolskom jeziku te materinjem jeziku. Pjevane pjesme su isto bile odraz jezicnog bogatstva. Predivna pjesma na irskom :) Keltska Aleluja.... Prinos darova je bio poseban: veliki napuhani globus - lopta, torba koju je dobio svatko od delegata i koju je puno ljudi nosilo, laptop, slusalice koje smo nosili radi prijevoda, dokument iz Fatime, razliciti materijali koje smo napisali, voce koje smo jeli, kosara sa "tajnom" :) i naravno kruh, vino i voda. Prije konacnog blagoslova, pozvani su svi kandidati proslog Izvrsnog vijeca (ExCo-a), a mi svi ostali delegati smo formirali oko njih krugove. Urucena im je "tajna" - poklon kao zahvala za njihov rad i trud: knjigica sa osobnom porukom od svake delegacije (za nas je zbilja bila tajna tako da smo mi tek tada saznale za nju, no uspjeli smo naknadno umetnuti nas mali doprinos). Clanovi koji odlaze iz ExCo-a pozdravili su se s onima koji ostaju. U sredinu je stupio novi ExCo :) svaki clan je dobio jednu svijecu, svijeca koja je ostala na oltaru je svijeca za glavnog crkvenog asistenta p. Nicolasa koju ce p. Alberto ponjeti u Rim. Uslijedio je blagoslov delegata. Svi smo "polozili ruke na njih" i blagoslovili ih na engleskom, francuskom i spanjolskom :)
Vecer je bila puna pozdrava, zabave i oprostaja. Neki od izbora koji su uslijedili koje je pripremio tim domacina (oni su pripremili i kandidate i izabrali dobitnika :) su ovi:
- izbor za najbolju nacionalnu odjecu (u nedjelju je puno delegata izaslo u narodnim nosnjama, a neki su nosili specificnu odjecu kroz cijelo vrijeme; dobitnik Afrika
- izbor za najnogometasa, naime prije dva dana je u 7 ujutro na velikom parkiralistu iza Verbo Divino odigrana utakmica izmedju Spanjolske i Meksika (koji god delegati su sudjelovali svi su bili ili za momcad Spanjolske ili Meksika ;)
- izbor za najboljeg plesaca
- izbor za najbolju zensku energiju (referenca na predavanje koje smo imali treci dan skupstine ;) pobijedila je Yvonne iz Ruande koju je Vida spomenula
- izbor za najbolju musku energiju; kandidati su bili sve upecatljive osobe; pobjedio je sirijac (bit ce vam jasnije kada vidite fotografije)
- izbor za najviseg duhovnika; pobijedio je jedan drugi sirijac :) naravno visoki visoki :)
Sve je bilo popraceno smijehom i veseljem, a nagrade su bile figurice od voska koje se prodaju u svetistu: pluca, srce, ruka...
Prikazan je kratki filmic s izabranim fotografijama sa Skupstine...
I za kraj zahvalili smo se timu domacina koji je zbilja napravio odlican posao :) bili su dragi, nenametljivi, uvijek usluzni, brzi, vrijedni.. Imamo za njih samo rijeci hvale :) Svatko je dobio mali darak, kao opipljiv znak zahvale.
Na izlazu smo dobili malu bocicu portugalskog vina :) Slucajno smo i Vida i ja uzele svatka po dvije, jer smo mislile da ona druga nije uzela svoju :) propisno smo ih razmijenile :)
Neke jos crtice iz cijelog susreta i dana:
- Dobili smo vise poziva u kojima mozemo povezati regionalni ZKZ. Vise o tome cemo vam reci kod kuce :)
- Zimbabve organizira uskoro skupstinu, no nemaju novaca za hranu za delegate. Organizirano je prikupljanje sredstava i to na vrlo specifican nacin :) Kada je davan financijski izvjestaj Svjetskog ZKZ-a bilo je receno da imamo odredjeni deficit. Kada smo predlagali projekte na kojima bi mogli sudjelovati, jedan indijac Steven je ponudio svoj desni dzep za priloge za ExCo :) U medjuvremenu je netko od delegata koji je cuo sto kazu delegati iz Zimbabvea, iznio njihovu pricu, te je sada Stevenov desni dzep bio za priloge za Zimbabve, a lijevi dzep za priloge za ExCo. To je bila ideja koja je obiljezila na neki nacin Skupstinu, jer se svako malo spominjao Stevenov desni ili lijevi dzep, te koliko se novaca prikupilo :) Prikupljeno je za Zimbabwe sve zajedno oko tisucu eura. :) Pri preuzimanju dara, obavijestili su nas da je inflacija za ova dva tjedna koja smo ovdje u Fatimi inflacija narasla s 9.000.000 (miliona!!!!) na 12.000.000!!! Prije dva tjedna za 1$ moglo se dobiti 4 Zimbabwe dolara, a danas se za 1$ moze dobiti 13 Zimbabwe dolara.
- sutra ujutro, tj. vec danas ujutro :) 22. kolovoza 2008. u 6 sati po portugalskom vremenu (7 po hrvatskom) biti ce misa u svetisku u kapelici ukazanja kao zahvalu za cijelu skupstinu i za cijeli svjetski ZKZ.
- predavanje koje je odrzao pater Nicolas je takodjer ostavillo traga na Skupstinu :) Porucio nam je da budemo prorocka zajednica, a prorok vidi Bozjim ocima, cuje Bozjim uhom, osjeca Bozjim srcem, a tek onda progovara... Cijeli govor ce vam biti na raspolaganju kod kuce :)
- kao suvenir iz Hrvatske ponijeli smo licitarsko srce i lavandu. Kada sam predala srce Chrisu iz Australije rekao je da ce ono naci svoje mjesto iznad kamina u njegovoj kuci, naime tamo drzi sve darove koje je dobio vezane uz ZKZ. I onda mi je ispricao slijedecu pricu kako je nastalo to mjesto za darove. Kada je prije osam godina bio izabran za predsjednika Australskog ZKZ-a, njegovi prijatelji iz isusovacke skole, ne vise bas prakticni vjernici, iz stosa su mu poklonili kip Majke Bozje Fatimske i to je prva stvar koju je stavio iznad kamina :)) Stoji tamo vec osam godina i nakon toga je poceo stavljati ostale stvari. Kad je rekao prijateljima da ide u Portugal, pitali su ga, a gdje tocno, rekao je "U Fatimu" :)) Tako da Bog zbilja djeluje na zadivljujuce nacine :))
Nosimo jos puno slika, sjecanja i uspomena :)
Nadam se da vam je sve ovo barem malo uspjelo pribliziti cijelu svjetsku zajednicu i prosiriti vidike izvan prostora u kojima se obicno susrecemo.
Puno pozdrava jos uvijek iz Fatime :)
Dunja
21. kolovoza - 10. dan (iiiihaaaa!:-))))
dragi nasi, dotaljigasmo se do kraja skupstine. deset dana nije malo. dunja i ja jos nismo stigle napravit konacni osvrt. potrudicemo ga se napravit nocas jer ujutro ona putuje u lisabon pa doma, a ja za Spanjolsku pa Ignacijevim stazama do utorka ujutro kad trebamo stic u Barcelonu.
Ovaj zavrsni dan je bio zabavan. Cak i kad smo radili ozbiljne stvari, bilo je zabavno. Ujutro smo, nakon uvoda, imali glasovanje za novi saziv Izvrsnoga vijeca. Predsjednica nam je opet Daniela Frank iz Njemacke. Ona je prva postala predsjednica u drugome mandatu, jer je to bilo moguce nakon promjene tocke 21a o cemu je bilo vec govora u blogu. Potpredsjednik nam je Christopher Micalleff s Malte (u proslome je sazivu bio savjetnik). Tajnica nam je Lois Cambell (u proslome sazivu savjetnica). Savjetnici su nam: Christopher Hogan iz Australije (prvi izbor), Mauricio Lopez Oropeza iz Meksika (prvi izbor), Edel Beatrice Mary Wairimu iz Kenije (prvi izbor) i Rita El-Ramy iz Libanona (u proslome sazivu savjetnica). Podrobnosti ce vam napisat Dunja. Izbor je bio uzbudljiv, moram priznat!
Osim toga, popodne je bila rasprava i prihvacanje zavrsnoga dokumenta o cemu ce ponovno Dunja podrobnije. Jucer je bilo dosta primjedbi na radne inacice toga dokumenta koji je temeljen na radionicama i grupnim radovima uglavnom. Konacna je inacica zadovoljila skupstinu. Tu posebno moramo potcrtati prinos Edwarda Warringtona koji je i inace kao voditelj skupstine bio nenadomjestiv duhovni pratitelj i osoba koja je iza onoga sto se dogadjalo znao iscitati duhovnu poruku.
Nakon odobrenja konacnoga dokumenta, misu su pripremili Europljani. Bilo je lijepo, a jednu je pjesmu u liturgiji otpjevala skolovani mezzosopran iz Irske. Jako lijepo. Osim toga, trio iz Portugala je otpjevao Magnificat na portugalskom. Dobra pjesma stvarno moze uzdignut covjeka!
Nakon vecere bila je zustra zavrsna zustra zabava. Indijac koji je inace ranije pokrenuo jednostavne skrabice za pomoc zimbabvejskom ZKZ-u u skupljanju sredstava za njihovu nacionalnu skupstinu i za podmirenje manjka sredstava u blagajni Izvrsnoga vijeca svjetskoga ZKZ-a (lijevi dzep njegovih hlaca je za Izvrsno vijece, desni za Zimbabve) na zavrsnoj svecanosti je lijepo organizirao postenu lutriju. Listic kosta 1 EUR. Pokupovasmo ih nemilice. Listice je pisao isusovac iz Sudana, a ZKZ-ovac iz Urugvaja ili Paragvaja, zaboravila sam, vikao je na spanjolskome i engleskome naizmjence "kiiiikiriki, koscice, kiiiiseli bomboni!". Sve u svemu, nasmijali smo se za sve dane ovdje! E onda su redom isli izbori ovoga i onoga o cemu ce vjerujem ponovo vise Dunja :-)))
A ja cu malo o sljedecem: danasnjem razgovoru s jednom krasnom Ruandjankom (iz Ruande) i nekoliko preporuka za one koji nisu bili u Portugala, a mozda ce ici.
Prvo, Yvonne je Ruandjanka, Tutsi. Spazili smo je svi jos na pocetku skupstine po tomu sto je neobicno lijepa zena. Ne samo da su joj lijepe crte lica i ne samo da je obucena uvijek ukusno i vrlo zenstveno, a istodobno je uvijek skromna i nenakicena. Vrlo neobicna zena. U svakom slucaju, danas sam joj prisla da ju pitam zna li ona hrvatskog svecenika (kojem sam zaboravila ime sad) koji blizu Kigalija (glavnoga grada) vodi sirotiste za djecu koja su prezivjela genocid iz 1994. Kaze da tamo ima puno sirotista, pa da tog bas svecenika ne zna, ali otvorio se razgovor koji je trajao puna dva sata u kojemu mi je ispricala kratku povijest Ruande od sredine XIX. stoljeca do danas.
Sredinom XIX. stoljeca Ruandini kolonizatorski gospodari su bili Nijemci. Oni su se u vladanju koristili drustvenom strukturom koja je tada postojala u Ruandi. Zemlja se sastojala od vise kraljevstava, a kraljevske su obitelji, kao i drugi poglavari mahom bili Tutsiji. Inace, Hutu i Tutsi cine jedan narod, a razlika je medju njima u imovinskom pa onda i drustvenome polozaju. Tutsi su imucniji (tradicionalno se bogatstvo racuna u broju krava), pa su onda i kasnije bili obrazovaniji i slicno. Hutu su siromasniji, vise su se bavili ratarstvom jer su krava imali malo ili nimalo. Za vrijeme njemacke vladavine zemlja je bila vise-manje u miru jer se kolonizatori nisu pacali u unutarnje stvari drustvene strukture. No, kad je Njemacka izgubila II. svjetski rat, zamijenili su ih Belgijanci. Sad krece ruzna politika koju ovdje necu raspredati. Sve u svemu, kolonizatori su se posluzili taktikom "zavadi pa vladaj". Izmedju ostaloga, na osnovi nazovi-antropoloskih istrazivanja (ili mozda stvarnih, ali to je posve drugotno) zakljucili su da Hutu i Tutsi nisu jedan narod, nego da su Tutsi visi, duzega nosa i inteligentiji od Hutua koji da su nizi, kracega nosa i manje inteligentni. To, ali i puno ozbiljniji nacini razdvajanja dvaju sloja istoga naroda ubrzano je radilo napetosti koje su prvi put pukle 1959. u pokolju Tutsija koji je, hvala Bogu, bio ipak puno manjega raspona od ovoga iz 1994. Sljedeca je vlada, 1970-tih godina uvela osobne iskaznice na kojima je moralo pisati ko je Hutu ko je Tutsi, a Tutsima je dopusteno dobiti do 10% radnih mjesta u zemlji, i isto toliko mjesta u skolama i sveucilistima. Tada je pocelo iseljavanje Tutsija u Kongo, a i druge okolne zemlje da bi se zaposlili ili skolovali. Pocetkom 1990-tih godina je nakon dugoga pregovarackog procesa u kojemu je sudjelovao i UN dogovoreno da ce pritisak na Tutsije popustiti, a da se izbjeglice mogu vratiti kuci. Ali! Istodobno je vladajuci sloj, sada uglavnom sastavljen od Hutua, poceo obucavati huntu i podizati mrznju prema Tutsijima. U srijedu nakon Uskrsa 1994. srusen je avion u kojemu je bio predsjednik Ruande i iste je noci poceo pokolj Tutsija. Macetama, puskama, svime. u 3 mjeseca pobijeno je oko 1 000 000 ljudi. Znaci, dnevno oko 10 000 ljudi. .... Za to je vrijeme javno, razglasima, televijom, radijem Hutue poticalo da ubiju sve, ali apsolutno sve Tutsije. Tu cu stat na trenutak jer je sve to nevjerojatno. Cak i za nas koji smo nekakvoga doticaja s ratom imali.
...
Nakon ta tri mjeseca u kojima mi je Yvonne opisala neke dijelove svoga stalnoga bijega i brige za svoje dvije sestre (dok dvije nisu prezivjele). Ukratko, kaze: zivjelo se dan po dan. a kada danas gleda vidljivo joj je da ju je vise puta pred macetama spasila sama Bozja milost. Osim toga, kaze, u tim se danima vidlo puno zla, ali i primjeri ogromne hrabrosti u kojima su pojedini Hutui skrivali i po 30toro Tutsija iako su time riskirali da budu ubijeni zajedno s onima koje su skrivali. Na moje pitanje kako je zivjela tada, sto joj je prolazilo glavom, kako se osjecala, rekla je jednostavno otprilike:"Prvo prezivis jedan dan, pa jos jedan dan i tako dan po dan." Ona ima i dva brata. Jedan je tada imao 11 godina, a drugi oko 17 godina. Da bi izbjegli pokolj, pobjegli su u vojsku koja je pocela braniti Tutsije. Ponavljam, jedan je brat imao 11 godina... sam je s dvoje vrsnjaka, svojih prijatelja, pobjegao u noci jer je znao da ce inace sigurno umrijeti u roku od nekoliko dana. U noci su trazili vojsku jer je to bio jedini nacin da prezivi. Bogu hvala, uspijeli su... brat je prezivio, za ostale ne znam.
sad preskacem puno pojedinacnih prica kojima me obogatila i prelazim na sljedecu. Nakon pokolja u zemlji su obnovljeni seoski sudovi u kojima su starjesine suci. S obzirom da je bilo strasno puno pobijenih i jako puno onih koji su ubijali, prakticki je svako selo sudilo u svojim okvirima, a osudjeni su slani u zatvor. time je izbjegnuto sudjenje nekog suda izvan zemlje. ali, zatvori su postali krcati, pa su nerijetko lopovi i slicni pustani, jer su zatvore napucili sudjelovatelji u pokolju.
ponovno preskacem i stizem na sadasnje prilike. Kaze u zemlji zive zajedno, jako puno osoba kojima su pobili citavu obitelj ili vecinu obitelji, zatim jako puno onih koji su ubijali i njihova djeca. Ni ta djeca onih koji su ubijali nisu nista kriva, a na sebi nose teret da su im roditelji cinili zlodjela. Sve u svemu, situacija je teska kada se gledaju zivoti pojedinacnih ljudi. Ipak, gospodarstvo je u usponu, politika je stabilna. Naglasava se potreba pomirenja. Ima vrlo ohrabrujucih primjera. Npr, grupa je djece onih koji su ubijali trazila oprostenje od osoba koje su prezivjele pokolj (dok clanovi njihovih obitelji nisu!). Zajedno s djecom koja su u pokolju ostala bez roditelja osnovali su zajednicu koja pokazuje da se zivot moze obnoviti u medjuljudskim odnosima koji su optereceni toliko koliko su njihovi optereceni. U toj zajednici prvi (potomci onih koji su ubijali) trpe zbog grijeha u svojoj obitelji u kojima ta djeca nisu sudjelovala, a trpe njihove posljedice. Drugi (potomci ubijenih) trpe jer ni krivi ni duzni trpe ziveci sami, kao sirocad. Taj je primjer toliko snazan da ne treba komentara.
Pitala sam i kako ZKZ djeluje u takvim prilikama. Kaze da je i sama kroz duhovne vjezbe, posebno kroz treci tjedan (Kristova muka i smrt) pocela dozivljavati iscjeljenje. ZKZ puno daje duhovne vjezbe, a zajednicu cine i Hutui i Tutsiji zajedno. Po duhovnim vjezbama ljudima biva moguce oprostiti, dopustiti im da ih Bog iscijeli. Inace, Yvonne se udala, dovrsila studij (lijecnica je), ima troje djece i ... ko sto rekoh - sjajna je zena:-).
Sljedece, idete li u Portugal, pokusajte ne propustiti posjetiti Tomar, otprilike 45 minuta autobusom od Fatime. Mjesto ima ooggroman samostan templara koji je sluzio i kao utvrda. Gradic u kojemu se danas zivi je takodjer krasan. Osobno, 6 sati sam hodala bez prestanka i da sam imala vise imala bi sta ohoho sta radit! Osim toga, preporucaju se Batalha, Alcobaça, Nazare. Nazare je turisticko mjesto na Atlantskom oceanu. To preporucam ak surfate, ak ne ... mmm ... mozda neko drugo mjesto jer se tu valjaju ogromni oceanski valovi. U Batalhi i Alcobaçi imati krasne crkve (goticku i romanicku). Osim toga, tu je Obidos koji osobno nisam vidjela, ali su ga jako pohvalili. Rijec je jako dobro sacuvanome srednjovjekovnome gradicu u kojemu se i danas zivi. Osim toga, imate lijepih spilja u okolici, zamolite da vam pokazu gdje su.
I na kraju, JAKO VAZNO!!! Portugalci su krasni, gostoljubivi, otvoreni ljudi!!! Jako usluzni, nenametljivi, jednostavni! Krasota! :-))) i imaju jako fina vina! Probano, provjereno, jer su nam svaku veceru posluzivali vino jer je to uobicajeno u Portugalu. U tomu su mediteranska zemlja. Ali nisu po tomu sto se za svaki obrok (rucak i veceru) jede juha. Obavezno juha, a drugo - moze bit i ne mora. Rekose nam da se prosta, prava portugalska prehrana sastoji od juhe (guste, s povrcem) i kruha, a nakon toga sendvic. I to je to! Jednostavno i zdravo, zar ne??
Eto, duboko smo usle u noc ovdje, a Dunju i mene jos ceka zavrsni osvrt, s obzirom da Dunja ujutro ide na jednu stranu, a ja na drugu. Osim toga, volile bi ugrabit jutarnju u 6 u svetistu, sad vas pozdravljam, a za koji tren ce i Dunja zakacit svoj prilog i to je to dok ne stignemo doma! Nadam se da nema previse nejasnoca i pogresaka (gramatickih, pravopisnih) jer bas nemam snage popravljat. Nadam se da cete svatit!
:-) Bozji blagoslov svima!
20. kolovoza 2008. srijeda - 9. dan
6 minuta do 23 sata po portugalskom vremenu, znaci u Hrvatskoj je skoro ponoc. Tek sada smo zavrsili danasnji posao (barem vecina nas).
Dan je zapoceo jutarnjom molitvom koju je predvodio filipinski ZKZ. Prenosim uvod koji je napravio Edward - on najbolje opisuje kroz sto Skupstina prolazi i sto nas sve ocekuje.
"Jucer je Skupstina zavrsila jos jedan dio. Radionice su fokusirale nase misli, zelje i namjere na buducnost ZKZ-a. Poceli smo zadnju fazu Skupstine s trazenjem milosti da ZKZ zivi dublje i efikasnije kao apostolsko tijelo. Mnoge misli i prijedlozi su izasli iz radionica. Danasnji zadatak je da ih razvijamo i potvrdimo s timom za pisanje dokumenta iz Fatime. Ovih pet clanova pokusavaju izraziti rijecima ono kroz sto je skupstina prosla. Ono sto je Aron bio Mojsiju, to je tim za pisanje Svjetskoj Skupstini. Oni ce probati artikulirati za Svjetski ZKZ predivan razgovor izmedju Boga i Svjetske Skupstine. To je veliki izazov i blagoslov za njih. Kasnije ujutro skupstina ce saslusati nacrt tima za pisanje. Poslije podne imamo tri sata za ramatranje. Plodovi Duha po rijecima sv. Pavla su: ljubav, radost, mir, strpljenje, dobrota, vjera, njeznost, samokontrola. Imajmo to uvidu dok razmatramo."
Raspored dana:
09.15 Regionalne grupe
11.00 Pauza
11.30 Razgovor s timom za pisanje
13.00 Rucak
15.00 Okupljanje na uvod
15.10 Razmatranje u tisini
18.00 Nacionalne delegacije
18.45 Misa
20.00 Vecera
21.00 Razgovor s timom za pisanje
Podijelili smo se svi na razlicitim mjestima po regijama iz koje dolazimo. U nasoj Europskoj regiji, napravljen je uvod, te smo se zatim podijelili po jezicnim grupama: engleski, francuski, njemacki, spanjolski.
Euroteam je zamolio da dodamo europski okus svemu sto smo culi na svjetskoj razini i pokusamo se osvrnuti na ono sto smo prepoznali vaznim za nasu regiju. Podsjetili su nas takodjer na susrete na europskoj razini koji su pred nama:
1. Europska skupstina - Duhovi - 28.-31.5.2009. Spanjolska
2. Susret na temu prisilne migracije od 28.-30.11.2008.
Neke od tocaka koje su bile istaknute su:
- potrebna je obuka za vodje grupa
- pitanje predanja
- ne izgubiti iz vida dokumente koji su ranije napravljeni, napraviti vezu izmedju njih i postojecih dokumenata
- Europa postaje sve svjetovnija, moze li ZKZ pomoci?
- mlade obitelji i ZKZ
- formacijski materijali
- dodati nove podatke na postojecu stranicu europskog ZKZ-a http://www.clc-europe.org
- vaznost molitve, trebamo biti utemeljeni u molitvi; ispit savjesti je vazan naicn na koji to mozemo napraviti
- Europa ima razilitu povijesnu pozadinu, jezike, kulturu te je zato teze doci do jedinstva kao npr. u latinskoj Americi
- razlicite zemlje su na razlicitim stupnjevima razvoja, vazno je da budemo fokusirani
- vazno je vrednovati prioritete europske zajednice, kakva su bila iskustva na pojedinim poljima; takodjer uzeti u obzir da npr. tema prisilne migracije nije jednako vazna u zapadnoj Europi kao u istocnoj Europi
- kako mozemo zivjeti kao krscani u ovoj sekulariziranoj Europi - kako mozemo produbiti nase iskustvo i pomoci clanovima da dublje zive ZKZ nacin zivota
- ne izgubiti svjetsku dimenziju ZKZ-a
...
U 11 sati tim za pisanje nam je iznio nacrt dokumenta te je bilo dano vrijeme delegacijama da iznesu svoje prijedloge i primjedbe. To je trajalo sve do rucka.
I ovaj dan kao i jucer ponudjena je mogucnost rucka u tisini. Puno ljudi je iskoristilo tu priliku.
Poslije podne Edward nas je uveo u razmatranje.
----------------------------------------------
Prijedlog za molitvu i refleksiju.
Milost koju trazimo: nastaviti nase putovanje kao svjetsko apostolsko tijelo, s obnovljenim nasim nadama i nasim predanjem, s jasnijim razumijevanjem nase svrhe, pod vodstvom mudrih i hrabrih vodja.
Dva vazna sutrasnja trenutka:
a) Odobriti preporuke Skupstine Svjetskoj Zajednici i ExCou
b) Izabrati novo Izvrsno Vijece (ExCo)
Vodstvo i inspiracija: iskustvo Sabora u Jeruzalemu (Djela Apostolska 15. 6-31)
Prva tocka: milosti koje su primljene - rast Crkve medju poganima; za ZKZ - proces postanka apostolskog tijela.
Druga tocka: izazovi i pitanja koja su iznesena - za prvu crkvu, prisutvo pogana izaziva njeno ograniceno shvacanje "Zidovskog identiteta i poziva" - za ZKZ, postanka apostolskog tijela izaziva nas poznati identitet i poziv.
Koje izazove i pitanja je Skupstina identificirala? Sto nije jasno, sto bi moglo izazvati podijele?
Treca tocka: odgovor - otvorena Duhu, s ohrabrenjem Petra, Pavla, Jakov, prva crkva provodi slobodu koja je njeno nasljedje: ona odabire ne nametati dodatni teret na poganske obracenike - crkva stoga raste u slobodi, u svojoj misionarskoj aktivnosti, u broju.
Na koji nacin smo mi ohrabreni odgovoriti? Na koji nacin bi Svjetski ZKZ mogao rasti nakon Skupstine? Na koji ce nacin regionalne i nacionalne zajednice rasti?
Cetvrta tocka: pismo - Sabor pise pismo kojim objasnjava rezultat razlucivanja i govorenja u ime Duha Svetoga!
Sto ce ova Skupstina napisati Svjetskoj Zajednici? Koje terete ce skinuti? Koju nadu ce ponuditi?
Peta tocka: izbor glasnika - Sabor izabire Judu i Silu kao pratnju Pavlu i Barnabi nazad u Antiohiju, sa svojom porukom jedinstva, nade i slobode.
Koga cemo mi poslati da nadahne i sluzi Svjetskoj Zajednici? Koje kvalitete i talenti ce donjeti najvece dobro Svjetskoj Zajednici u njenim sadasnjim okolnostima? Tko ce biti najvise vjeran poticajima Duha Svetoga?
Sesta tocka: pismo i glasnici potvrdjuju duh jedinstva i radosti koji nadilazi povrsne razlike izmedju razlicitih crkava.
Molite nad ovim pitanjim, imajuci na umu nacrt preprouka i kandidate za sutrasnje izbore.
Izbjegnite duh natjecanja i razdvajanja: trazite vecu slavu Bozju i vece dobro za Svjetski ZKZ.
Podijelite vase razmatranje i slusajte ona od drugih, no vjezbajte samokontrolu i diskreciju; postujte slobodu drugih delegata i vjerujte njihovoj prosudbi i dobroj volji.
------------------------------------
Ovo sve sam napisala kako biste bolje razumjeli kroz koji proces svi zajedno kao Skupstina prolazimo...
Hrvatska delegacija se uputila svaka na svoju stranu :) Vida putevima malih pastira, a ja u svetiste, u Kapelicu ukazanja i u crkvu Presvetog Trojstva pred presveto, no svaka razmatrajuci o svemu recenom.
U 18.45 misa. Ovaj put ju je animirala africka regija; bila je puna pjesme, plesa, pljeskanja, radosti. Na ovaj nacin se zbilja vidi bogatstvo crkve.
Nakon vecere nas je cekao jos jedan blok razmatranja dokumenta iz Fatime s timom za pisanje. Dani su mnogi prijedlozi.
Preporucam tim za pisanja i cijelu Skupstinu u vase molitve. Sutra ce biti dugacak dan, a vazne odluke su pred nama.
Laku noc :)
19. kolovoza 2008. utorak - 8. dan
Dan je kao i svako jutro zapoceo jutarnjom molitvom, s tim da je ovaj put bio naglasak na molitvi za mir.
Edward je uveo skupstinu u ono sto nas dalje ocekuje. Rad je opet raspodjeljen po grupama po sljedecim temama:
1. Iskustvo Duhovnih Vjezbi
2. Clanstvo
3. Predanje
4. Vodstvo
te je dodana kao odgovor na jucerasnje komentare i peta tema: Priroda i proces postanka Apostolskim tijelom.
U radionicama postoji samostalni rad, rad u malim grupama, te u velikoj grupi. Cilj je dobiti informacije od svakoga i nakon toga ih zgusnuti u smislenu preporuku.
Da dobijete osjecaj koliko za to treba vremena ovo je nas raspored:
11.00 radionice (20 minuta samostalni rad, 15 minuta u grupama po 4 i rad u velikoj grupi)
13.00 rucak
15.00 nastavak radionica isti proces (20 minuta samostalni rad, 15 minuta u grupama po 4 i rad u velikoj grupi)
16.30 pauza
Od 17 do 18 sati okupili smo se u tzv. jezicnim grupama, istima u kojima smo bili drugi dan skupstine. U svakoj grupi je po 10-ak osoba. Ovaj put smo odovarali na pitanja:
1. Sto je ono sto me inspiriralo? Sto je to sto mi daje nadu i radost za svjetsku zajednicu?
2. Sto od predlozenog mi se cini najhitnije i najvaznije?
3. Koje plodove zelim da skupstina proizvede?
U 19 sati je kao i svaki dan misa. Misu je ovaj put animirala regija bliskog istoka. Vodjena je po Maronitskom obredu.
Sada je zavrsila vecera i idemo na zasluzeni odmor :)
18. kolovoz - 7. dan
Hvala Bogu, proces skupstine tece. Gust je, neprestano treba bit budan, jer se stalno nesto dogadja.
Najprije da dometnem da smo sinoc imali susret generala Druzbe o. Nikolasa sa crkvenim asistentima. One delegacije u kojima nije bilo crkvenoga asistenta mogle su poslati nekog drugog u zamjenu. Dogovor je pao da odem ja, jer je Dunja vec imala i previse toga taj dan u programu. Osim o. Nikolasa i o. Alberta kojega je o. Nikolasa imenovao crkvenim asistenom svjetskoga ZKZ-a, tu je po mojoj procjeni bilo pedesetak isusovaca i nas, opet po mojoj procjeni, oko pet laika. Uz dva spomenuta oca, predvodila je susretom i D. Frank, predsjednica ZKZ-a svjetskoga. S obzirom da je rijec bila ocito o prvenstveno isusovackome skupu necu ovdje o tome izvjestavat, jer nam se cini da nikak ne bi bilo na mjestu da onda o njemu na ovom mjestu govorim. Najpodrobniji izvjestaj s toga susreta koji sam znala pripremit je spreman i ceka da dodjemo kuci pa ga mozemo prokomentirat.
Danas je dan poceo s predavanjem o. Nikolasa na temu prorocke laicke zajednice vodjene Duhom Bozjim. Njegov je zakljucak da bi prvenstvo svih prvenstava ("priority of priorities" njegovim rijecima) u ZKZ-u trebala biti formacija. Ona omogucuje da se dobro vidi, cuje, osjeca Bozji duh, da se dobro razlucuje, da se tako donose i dobro odluke po kojima se onda dobro djeluje. Tako formiran vjernik kada otvori usta moze i prorokovati. Mozda ne uvijek i mozda ne u svakoj prilici, ali ipak ignacijanski duh covjeka i zajednicu otvara prorockome Bozjemu duhu. Zbog svega toga, o. Nikolas naglasava formaciju kao prvenstveni zadatak ZKZ-a. Dobili smo pisanu inacicu toga predavanja
I inace, Dunja i ja smo primijetile da se vise puta na tapetu vracala formacija. Nekad bas pod tim terminom, a nekad pod terminom "identitet". Kako je jedan stariji isusovac rekao tijekom grupnog rada na temu formacije: trebamo pred ocima imati idealnoga ZKZ-ovca da bismo znali kakvu formaciju trazimo. Mislim da je time puno receno.
Nakon tog predavanja s pripadajucim pitanjima, presli smo na grupni rad na teme: formacija, predanje u ZKZ-ovskome nacinu zivota, suradnja Druzbe Isusove i ZKZ-a, umrezavanje apostolskih inicijativa. Grupni rad se sutra nastavlja na teme: iskustvo duhovnih vjezbi, clanstvo ZKZ-a, voditeljstvo, novcana suodgovornost u zajednici. Tako bi se do sutra trebalo pokriti svih osam tocaka koje je Dunja navela u proslom blogu, a koje su bile istaknute kao prvenstvene tocke u svjetskoj zajenici. Ishod bi svih tih radnih skupina trebao nac mjesta u zavrsnome dokumentu s ove skupstine.
Nakon rucka smo mogli pogledati kratki video (17 min) kojim se prestavlja zajednicko djelo isusovaca i ZKZ-a u Keniji. Skolu za djecu koja su zbog AIDS-a ostala sirocad i zive u stracarama izvan Nairobija. Moglo se narucit DVD. Dunja i ja, odgledavsi video, smo zakljucile da je dobro da ga ima i nasa zajednica, pa smo ga narucile.
Popodne smo nastavili s grupnim radom.
Cujemo se sutra! Vec je jako kasno i soba s racunalima se uskoro zatvara, pa da me ne pometu vicuc "ish, ish!" odlazim sama!
17. kolovoza 2008. nedjelja - 6. dan (drugi dio)
Dan je nastavljen u veselju. Sa svim posjetiteljima proslavili smo sv. misu na otvorenom. Predvodio ju je general Druzbe Isusobe p. Adolfo Nicolas, on je ujedno i crkveni asisten Zajednice krscanskog zivota. Prostor za misu je bio lijepo uredjen; sva sjedala su bila poredana u krug, a bila su napravljena od kocki slame. Takodjer su i ambon i oltar bili napravljeni od slame, i kriz koji je visio s drveta bio je od slame. Misa je bila dijelom na spanjolskom i dijelom na engleskom, a propovijed na engleskom, francuskom i spanjolskom. U molitvi vjernika bili su ukljuceni svi ZKZ-ovci, svi nacionalni ZKZ-i, Druzba Isusova... Od posjetitelja veci broj clanova nam se pridruzio iz ZKZ-a Japana, Francuske, Spanjolske, Urugvaja i naravno Portugala :)
Nakon mise uslijedio je rucak pod satorom: razne vrste pita, narezaka, salata, hrenovke, naravno cips :) (to napominjem zato sto smo vec dva puta za rucak kao glavno jelo dobili cips!!!, jednom piletinu s cipsom!!, a drugi puta ribu s cipsom!! ne topli krumpir malo deblje narezan, nego cips cips), zatim razni slatkisi, torte, kolaci, zelei, cokolada, razne vrste voca.... Poslije je uslijedio portugalski ples i pjesma. To sam propustila kako bih otisla do Aljustrela - mjesta gdje su zivjeli Franjo, Jacinta i Lucija.... Od svetista do sela ima nekih 2,5 kilograma.
U Fatimi postoje dva velika kruzna toka sjeverni i juzni. Na sjevernom kruznom toku je nas "hotel" Verbo Divino, a na juznom kruznom toku pocinje put kojim su pastiri isli od Aljustrela do mjesta ukazanja. Na toj stazi se danas nalazi krizni put, te u blizini mjesto gdje se ukazao Andjeo mira (1. i 3. ukazanje andjela).
U samom Aljustrelu jedna (Franjina i Jacintina) i druga (Lucijina) kucica su sacuvane u izvornom obliku, sa predmetima i namjestajem koji se onda koristio. Vrlo su jednostavno namjestene. Ako ste ikad vijeli stare zagorske kucice, izgledaju vrlo slicno. Blizu Lucijine kuce nalazi se bunar gdje je bilo 2. andjelovo ukazanje.
Zaboravila sam napomenuti, konacno je popodne granulo pravo kolovosko sunce :) Nebo je bilo plavo plavo, s tu i tamo kojim pahuljastim oblakom :) Prvi put da je zbilja bilo toplo toplo :)
Ako zelite vise saznati o Fatimskim ukazanjima pogledajte ovaj link.
Postoji i knjiga: "Fatima,poruka tragedije ili poruka nade?" autora Antonija Borellija. Moze se dobiti besplatno ako se na adresu: Obiteljski centar, Kaptol 10, PP 579,10 000 Zagreb, posalje ime i prezime te adresa. Postom ce vam poslati knjigu.
U 17.30 u svetistu je poceo nas sluzbeni program, pozdravili su sve ZKZ-ovce i clanove skupstine. Prvo je bila procesija s presvetim sakramentom. Napravili smo krug na velikom trgu izmedju glavne bazilike i nove crkve Presvetog Trojstva koja je posvecena u listopadu prosle godine. Zgodno je bilo vidjeti kako zbog jakog sunca svecenici hodaju s bijelim kisobranima :)
Preselili smo se zatim u Malu Kapelicu gdje se dogodilo ukazanje. Molitvu je predvodio p. Nicolas. Evandjelje koje je citano je bilo o svadbi u Kani. A sama homilija je bila sljedeca:
"Puno je znacenja to sto smo uzeli Kanu kao nas vodic za molitvu u Fatimi. Vjencanje predstavlja savez, koji je bio ugrozen zbog nedostatka vina. U tom trenu je dosla marija. Isusov cas je dosao. Odnos se mora promijeniti i Marija prihvaca tu promjenu, bez zahtjeva bez pritiska.
Kada smo gradili crkvu Sv. Ignacija u srcu Tokija postavilo se pitanje: Gdje staviti Marijin kip? Na oltar? Pored oltara? Kako je predstaviti? Nakon molitve i razmatranja odlucili smo kip postaviti na ulasku u Crkvu. Marija je ona koja vodi ljude Isusu.
To je tocno ono sto se dogodilo u Kani i u nasoj sredini. Mi imamo probleme i zbunjeni smo pred krizama. Sto radimo? Okrecemo se Mariji. I Marija ima odgovor: "Sto god vam Isus kaze da napravite, to napravite". I mi nalazimo izlaz, rjesenje slijedeci i slusajuci Isusa. To je nasa najstarija Katolicka Tradicija i srediste poboznosti Mariji. Na isti nacin je radio i Sv. Ignacije, on se moli Mariji da "ga stavi sa svojim Sinom". Mi stoga molimo, stoga, da se to dogodi ovih dana... i nastavi se dogadjati u svim nasim danima."
U molitvi vjernika na spanjolskom, engleskom, francuskom, kineskom, ponovno su ukljucene sve zajednice, Druzba Isusova, i put kojim svi zajedno hodimo sada i nakon Skupstine.
Prije vecere, nas vodic Skupstine, Edward, nas je ponovo kako kazu "ukljucio u proces". Kaze ovako: "Proteklih sest dana iznjeli smo iz nasih riznica nesto staro, nesto novo. Slusali smo, reflektirali na temelju naseg iskustva. Razgovarali smo o nasim nadama, ciljevima. Danas smo slavili s posjetiteljima. Sada je vecer i oni su otisli. To nas podsjeca da cemo i mi uskoro trebati otici. Vrijeme je doslo da se pripremimo za odlazak i put kojim cemo putovati. Sav materijal za ovaj dio skupstine vec je stvoren. Odnosi se na ove glavne grupe:
- financijsak medjuodgovornost
- predanje
- mnogo mnogo toga vezano za formaciju
- networking - povezivanje u apostolske svrhe
- vodstvo
- suradnja Druzbe Isusove i ZKZ-a
- produbljivanje saznanja sto to znaci biti apostolsko tijelo
Vazno je da sve ovo bude organizirano, razvijeno te ce na tome raditi novo Izvrsno vijece. Sutrasnji dan nastavljamo slucajuci p. Nicolasa, te zatim radom u malim grupama, regionalnim grupama i u skupstini."
Toliko od mene :) Puno pozdrava iz Fatime :)
17. kolovoza 2008. nedjelja - 6. dan
Danasnji dan je oznacen kao dan posjetitelja, s nesto laganijim tempop.
Nakon dorucka sastali smo se u dvorani kako bi rijesili par stvari koje smo ranije odgodili.
Prvo je predstavljanje ZKZ Kube i njihove zemlje kume ZKZ Mexico. Jednoglasno je ZKZ Kube primljen u Svjetski ZKZ :))
Slijedilo je glasanje o promjeni 21 a clanka Opcih nacela. To je nacelo koje govori o mogucnosti reizbora clanova Izvrsnog vijeca. Na glasanje su ponudjene ove opcije:
1. SAD - Canada; 3 mandata; Na istom ili razlicitom polozaju
2. Filipini (isti prijedlog kao 1. pa su se pridruzili prvom prijedlogu)
3. Kenija; 3 mandata; Ne vise od dva mandata na istom polozaju
4. Hong Kong; 8 mandata; Ne vise od dva mandata na istom polozaju
5. Bez promjene
S novom clanicom ZKZ-a, skupstina ima 60 glasova (59 delegacije + 1 Izvrsno vijece). Glasanje je bilo anonimno. Svaka delegacija je dobila papir na koji je bilo potrebno upisati broj opcije. S obzirom da se radi o promjeni Opcih nacela potrebna je 2/3 vecina ili 40 glasova.
Rezultati su bili sljedeci, po opcijama:
1. 13 glasova
2. nista jer je pridruzen prvom prijedlogu
3. 37 glasova
4. 4 glasa
5. 6 glasova
U iducem krugu biralo se izmedju prve i trece opcije. I rezultat je bio sljedeci:
1. 6 glasova
3. 54 glasa
Znaci usvojen je prijedlog ZKZ Kenije za promjenu 21 a clanka ON; osoba moze biti 3 mandata clan Izvrsnog vijeca u kontinuitetu ili s prekidima, a samo 2 mandata smije biti na istom polozaju.
Takodjer se pristupilo glasanju prihvaca li se nominacija Daniele Frank za predsjednicu Izvrsnog vijeca. 8 delegacija ju je predlozilo za predsjednicu, a ona je vec odsluzila dva mandata u Izvrsnom vijecu (jedan kao savjetnica, jedan kao predsjednica), tako da bez promjene prijasnjeg clanka ona ne bi bila u mogucnosti biti predsjednica. Glaanje je opet bilo anonimno, a rezultati sljedeci:
Prihvacanje nominacije: 55 glasova
Ne prihvacanje nominacije: 3 glasa
Suzdrzani: 2 glasa
Pred nama je druzenje s posjetiteljima, misa, rostilj i program u svetistu...
Cujemo se poslije :)
16. kolovoza 2008. subota - 5. dan (treci dio)
Dunjin prilog:
Istrazivanje mogucnosti
Milost ovog dana ce biti otvoriti nasa srca i umove za kreativne poticaje Duha Svetoga i stav nade i darezljivosti.
Prvi dio dana proveli smo zakljucujuci "Open space" rad. Dobili smo kratke sazetke svih radionica koje su se jucer odrzale. Imali smo vremena za njihovo citanje i komenitanje u paru. Nakon toga oni koji su osjetili potrebu mogli su napisati odgovor na ono sto su culi u vidu akcije odnosno projekta, bilo na osobnoj razini, lokalnoj, nacionalnoj ili svjetskoj.
Poslije podne je bila konacno duza pauza u kojoj su bila ponudjena cetiri izleta:
- samostan Batalha
- Obidos (povjesno selo)
- samostan Alcobaça
- spilje i otisci stopala dinosaura
Kao sto je Vida napisala ja sam se odlucila za ovaj posljednji, naime vec sam prije bila u Portugalu pa sam ona tri gornja izleta vec vidjela.
Bili smo prvo u nacionalnom parku gdje smo gledali otiske dinosaurovih stopala. Iskreno da mi nisu rekli da je to to, ne bih nikada to rekla.... To je bilo prije mjesto za iskapanje kamena, i onda su naisli na te tragove, pa su prestali kopati. Ima tragova od 20 razlicitih dinosaura iste vrste :) Nasla sam evo ovdje sliku. Nazalost padala je kisa, tako da smo svi na kraju bili mokri...
Nakon toga smo otisli u spilje sv. Antonija. To je bilo zbilja lijepo iskustvo. Za jedan centimetar stalaktita potrebno je 100 godina!!! Ima nekih koji su visoki, tj. dugacki preko 2 metra, pa ti izracunaj :) Ima stalaktita koji su formirani tako da podsjecaju na razlicite stvari: na barokni prozor, na Titanik, na Gospu Fatimsku i tri pastira.
U tijeku je vecera, i onda jos nesto radnog dijela koji nam je ostao od ranije: amandman na ON 21 a, i predstavljanja kandidata za svjetsko Izvrsno vijece.
Do novog pisanja pozdrav :)
16. kolovoza 2008. subota - 5. dan (drugi dio)
samo da izvjestim da je bila rijec o samostanu koji je onda sluzio i kao tvrdjava ono sto sam isla posjetit. zove se BATALHA i jako je lijepo! usput sam saznala da je portugalci imaju prezime ESPIRITU SANTO, naravno "Duh Sveti". to sam saznala jer je u samostanu medju ostalim velikim vojnicima bila i slika odredjenog generala Espiritu Santa, pa sam u nevjerici pitala prvog Portugalca da kaj je tu ime a kaj prezime, pa mi je on objasnio da je to sve skup prezime i da je ono prilicno cesto u Portugalu. onda sam ga pitala da kak se dobije takvo prezime, a on je reko da se dobije tak da se ozenis s nekim iz te familije. prasnusmo u smjeh, a ja se uljudno zahvalih na uputi jer ju je on uljudno i dao! pa eto kog zanima - da si zna!
veceras jos imamo pojasnjenja u vezi amandmana na t. 21a Opcih nacela i upoznavanje kandidata za Izvrsno vijece, pa mozda veceras jos bude dopuna bloga. a sad vecera.
16. kolovoza 2008. subota - 5. dan (prvi dio)
dakle, nocas je padala kisa, pa je opet zima. sad je malo, fala ti Boze izaslo sunca. inace, obujke na se i ne skidaj opanke. japanke mi se eno jos lade u sobi, slabo ih nest rabim za kolovoz!
jutros smo imali nastavak onoga rada po grupama od jucer. dobile smo materijal s onih 64 grupe i tu ima svega, od ideja, zakljucaka, zapazanja itd. dunja i ja smo razgovarale malo o samim metodama rada na skupstini, pa cemo mozda i o tome imat prilike doma razgovarat.
proces radnih grupa, taj tzv. open space technology je urodio s negdje izmedju 50-100 razlicitih prijedloga projekata, ali medju njima se ipak nalazi zapravo svega nekoliko grupa prijedloga, od kojih formacija po dunjinoj i mojoj procjeni nosi barem 70-tak %. cini nam se da je iz pticje perspektive to najcesce prepoznato podrucje u koje vrijedi ulozit napora, bar po razmisljanjima delegata. za tim slijede konkretni apostolski projekti, kao sto su karitativni, ulaganje u obrazovanje mladih itd. inace, znate li da ZKZ u Keniji vodi skolu s oko 2000 ucenika ili da u Nikaragvi skupina zkz-ovskih lijecnika ima cijelu mrezu lijecnicke skrbi za siromasne. ima jos takvih snaznih primjera, ali s druge strane ima dosta primjera manje, bar na vidljivoj razini, manje aktivnosti.
ponovno, cini se di je formacija jasnija i cvrsca tu i ovaj apostolski dio bolje ide.
citav je taj jutarnji dio u kojoj smo imali i kratko vrijeme za osvrt o tomu sto nama znaci sve sto smo prosli kroz jucerasnji rad po grupama, trajao dugo, pa smo prilicno probili satnicu. sad upravo zavrsava vrijeme za rucak, a za koju minutu dunja giba k dinosaurima, ja na tvrdjavu, pa se cujemo opet, nadajmo se navecer, ako ne bude opet onesvescivanja.
15.kolovoza 2008. petak - 4. dan (drugi dio)
ekspedicija ne dise. cekamo da dodjemo doma pa cemo disat. jer se odi nema kad. sad je stanka za rucak, pa je ova polovica ekspedicija opet mrkla kruske, kivije i nektarine i klis! u sobu s racunalima inace kajne blogiranje do daljnjeg jer za 40 min. se ide z busevima na izlete. dunja ide gledat otiske dinosaura, a ja tvrdjavu kod koje su portugalci nekad davno satrali spanjolce, tocnije kastiljance. op, sad sam svatila da ne pisem velika slova, pa cu se odsad bar tolko upristojit!
Dakle, pisem 16. al se vracam na 15. pa cemo onda obradit danasnjicu.
Ovako, nakon onih grupa koje sam navela jucer, popodne smo imali jos tri seta grupnih radova. dunja je isla na jedne, ja u isto vrijeme na druge. doma nosimo bunt materijala s toga, jer je ukupno bilo 64 grupa. bunt ima ljepih pol kile valjda. (ma ocito mi ne ide s velikim slovima, a zurim, pa oprostite, ne bude velikih slova). bila sam na grupi o suradnji isusovaca i zkz-ovaca gdje su uglavnom bili isusovci, a najvise se spominjao problem da bar katkad isusovci nastupaju preautoritativno. inace, ovdi ima jako puno isusovaca, mlade, srednje i zrelije dobi i jako su aktivni u radu. onda sam bila na grupi u kojoj se govorilo o razlucivanju zajednicarskoga poslanja i razlici djelovanja i poslanja. u nacelu, poslanje je kad nesto radis u ime zajednice jer te zajednica potvrdila ili poslala da nesto radis. a ostala djelovanja, posebno osobna pojedinih clanova, nisu poslanje iako mogu po sebi biti sjajna. osim toga podsjetili su nas da su kriteriji za razlucivanje: hitnost, univerzalnost, potreba i koliko mozemo ponudit u tom necem u cem mislimo da bi trebali sluzit. osim toga potrebno je da i pojedinci razlucuju kako valja i da se provodi zajednicarsko razlucivanje. vidjeli smo da grupe koje su aktivnije u poslanju imaju naviku osobnoga razlucivanja (ne razmisljanja nego bas razlucivanja ignacijanskog) i razlucivanja u zajednici (ponovo, ne razgovora i savjetovanja nego bas razlucivanja) imaju zivlje i cvrsce razvijen apostolat.
onda smo imali osvrt po delegacijama nacionalnim, pa dunja i ja i jopet udri po vrtu oko kuce trazec sunce. vjerovali il ne, mi smo tu u carapama i dva do 4 sloja odjece. trenutno imam cetiri sloja na sebi. dunja i ja smo zakljucile u tom vrtnom osvrtu da se stalno vracamo na formaciju jer se svako malo u raznim kontekstima spominje identitet zkz-a koji je nejasan, pa je i dosta grupa u naslovima, a njih su oblikovali sami delegati, bilo "ignacijansko" ovo il ono, tipa "kak zivit ignacijansku duhovnost/duhovne vjezbe/razlucivanje danas". u maloj grupi u kojoj sam ja bila zakljucak je bilo da puno nastojanja za posuvremenjivanjem, uvodjenje hrpe metoda i slicno ne donosi ploda. ali da zato vracanje na Ignacijev primjer dnevnoga osvrta, primjena razlucivanja na konkretne probleme i uporaba izvornoga Ignacijeva teksta duhovnih vjezbi, vracanje na jednostavne katolicke poboznosti (ukljucujuci poboznosti Mariji) daju ploda. na kraju smo ponovo nastojale probati naci sto bi bilo primjenjivo za nas u hrvatskoj od onoga sto smo ovdje cule.
dunja i ja smo imale zakazan susret s o. Albertom, crkvenim asistentom svjetskoga zkz-a. ne bojte se, nismo nis zezle pa da nas je pozvo na red nego on inace putuje od nacionalne zajednice do nacionalne zajednice, pa nam je onda priso na hodniku i pito jel bi mogli zajedno bit na veceri jer da on premalo zna o hrvatskom zkz-u, a zivi u rimu i ne bi mu opce bio problem doc do nas. razgovarali smo jednostavno, bez uvijanja il oklijevanja i s jedne strane i uglavili neke okvirne tocke o kojima cemo opet kad dodjemo doma da ne slusa vascelo citateljstvo o nasim stvarima:-).
na kraju smo, s obzirom da je svetkovina, dunja i ja zgiljale u svetiste na procesiju sa svjecama i osobne poboznosti. u zajednickoj dunjinoj i mojoj krunici je opet bio hr.zkz, bez brige, ipak smo mi tu dve modesti blejzice koje ne zaboravljaju po sta su dosle sim :-)
na kraju nismo osle pisat blog jel smo se onesvestile po dolasku u sobu, svaka doduse u svoje vrjeme. osvestile smo se ujutro, dana petog.
15. kolovoza 2008. petak - 4. dan (prvi dio)
Danas je Vela Gospa, pa bi Dunja i ja navecer htjele u svetiste, sto znaci da cemo tokom dana probat ubacit novice tak da sve uspijemo danas.
I danas smo isto ustale, jer je to jako dobro ak se oce pocet s danom. I s ustankom nismo kasnile, al smo umjesto dorucka zgiljale do kapele ukazanja i Jacintinog, Franjinog i Lucijinog groba. Sjajna je stvar s prehranom ovdi kaj voca ima kolko oces, pa si stalno nekaj drzimo pri ruci, jer jedino u vrjeme obroka mozemo izvan kuce. Program ne da dihati kaj nam je i drago. U krunici koju smo zmolile putem ste bili i vi ales cuzamen. Grobovi su Jacinte, Franje i Lucije jako jednostavni i nekak zivi. Na Franjinom je grobu reljef Franje koji sjedi na grani, u ruci drzi janje i pticice su naokolo jer je on jako volio pticice. Na Jacintinom je grobu reljef Jacinte isto s janjetom u rukama al u pozadini su brezuljci, Mjesec, zvijezde jer je ona volila zvjezde i Mjesec. Za Mjesec se djeci govorilo (a danas puno rjedje s obzirom da se sveukupno manje s djecom govori) da je to Marijin fenjer, a da je Sunce Gospodinov fenjer. A Jacinta je vise volila Marijin fenjer, za razliku od Franje koji je vise volio Gospodinov, zato sto Marijin fenjer ne przi i moze se u njega gledati, kako je govorila Jacinta. Sve sam to procitala u knjizici o fatimskim dogadjajima koje je Dunja sa sobom tu donijela i sjajno je to napravila. Moram priznat da su mi fatimska vidjenja i ono malo sto sam znala o fatimskoj djeci, da mi je sve to malo zebnje puhalo u kosti, al kad tu to malo covjek dozivi, skroz je drukcije. Ta su djeca pravo zivila svoj zivot, svaki tren. Ko i Ignacije svoj od obracenja! A i nas su jucer podsjetili da smo pozvani prigrlit i izgorit za ono kaj je najbolje, kak je po Isusovom primjeru radio i Ignacije.
Danas i sutra do podne na programu imamo rad po grupama na nacin tzv. open space technology. U osnovi je to rad po grupama prilagodjen velikim skupovima. Dunja je odlucila ic od grupe do grupe. Ja zasjela u jednu i ni makac. Zambijac je vodio grupu, onda krasna jedna Kenijka, Kenijac jako upecateljiv, dvoje krasnih ljudi iz Lesota, Englezica i ja. Govorili smo o ignacijanstvu u suvremenom svijetu. Izmijenili iskustva. Zanimljivo, Kenijci i Lesotijci imaju slicna iskustva s grupama kakva imamo i mi. Mozda bude zgodno doma to malo prokomentirat. Zakljucili smo da nam se najbolje vratit na korijene, da bez kompliciranja, puno truda oko suvremeniziranja, upijamo Ignacijev duh. Znaci, vratit se bez filozofiranja na dnevni ispit savijesti i svijesti, poboznost Mariji i slicno, a probleme u zajednici rijesavat samo kad se otvori za to zgoda i samo ako je ocito da za to imamo autoriteta, u prvom redu onoga stecenog nastojanjima u duhovnome zivotu. Tu smo sljedili ono kaj nam je o. Eddie jucer natuknuo: da onaj koji ima autoritet, u prvome redu duhovni, mora ga dati na sluzbu zajednici tako da ce ga primijeniti kad Bog za to prirediti priliku.
Danas nam je rucak pod satorom. Slazu nam sendvice i sokove. Vjerojatno zato da ljudi iz kuhinje mogu proslavit svetkovinu danasnju. Tak da vjerujem da nam je svima drago jest sendvice. Doduse, Dunja i ja juce u radnom obilasku okucnice (osvrt na dan) otkrile kupine koje niko ne bere, pa je ova polovica delegacija mjesto kruha, salame, sira i salatice, obrstila kupine. Steta da propadnu, a krasne su!
Vrjeme je za nastavak rada po skupinama, pa se vracamo poslu! Cujemo se vjerojatno jos danas :-)
14. kolovoza 2008. cetvrtak - 3. dan
Istrazujemo krajolike oko nas i u nama
Milost za 3. dan ce biti podignuti nase oci prema znakovima vremena oko i izvan Svjetskog ZKZ-a, te uzeti u obzir koja unutarnja raspolozenja i stavovi motiviraju nase izboru.
Dragi moji, ovo je druga inacica istoga bloga. Naime, ova je tehnologija super ... dok ne zezne. A zezne, bar nekad! Dakle, zbrisalo komplet napisan blog za danasnji dan. Al to ne znaci da ne bute znali kaj se tu sve zgodovilo (sorite, al se puno druzimo sa Slovencima koje smo uvjerili da ak mi ne govorim njima na slovenskom nemaju zakaj oni nama govorit po hrvaski! jer je jedno od glavnih ignacijanskih nacela - solidarnost, solidarieta, solidarity itd.)! Tu bumo vas mucili s novo i novo i novopisanim blogovima za jedan te isti dan dok se god jedan ne primi, pa kom obojci kom opanci. Zapravo, Dunji i meni molim i obojke i opanke jer je tu zima, vjerovali il ne, pa bi samo u opancima bilo mrzlo na prsteke.
Dakle, onaj lijepi, obilni i zabavni blog je nesto bez traga, pa sad bude jedan kusi jer nam, ne znam zakaj, gornji kapci padaju na donje zbog cega nam se mraci pred ocima pa bi htele iti spat!
Ajnc. Prvo smo se zbudile, i to kasno, pa je bilo jao i pomagaj, trc vamo, trc tamo da stignemo na vrjeme kaj je polovici delegacije uspjelo od ruike, a drugoj nije, a ovdje pise polovica koja po nerjetkom zalosnom obicaju nije stigla na vrjeme pocetka nego mrcu kasnije. Ipak, citava je rvacka delegacija bila prisutna na pocetku prvoga predavanja kaj je ipak najbitnije.
Cvaj. Dakle, jutarnji je dio programa bio posvecen predavanju gosp. Alfreda Sfeira Younisa koji je predstavio pokusaj prilagodbe duhovnih vjezbi za covjeka XXI. stoljeca. Dunja i ja smo zakljucile da cemo o tome dijelu programa mozda podrobnije uzivo, kad dodjemo doma. Ovdje je vjerojatno dovoljno rec da smo zivo sudjelovale u raspravama koje je receno predavanje izazvalo medju sudionicima.
Draj. obzirom da je raspored gust, a rvacka bi delegacija volila u ovakvom marijanskom svetistu obaviti i prilicne marijanske poboznosti, ista je rvacka delegacija mrkla nekoliko vocki iz ooogggrrromne kosare s vocem koja stoji nasred stola koji je opet nasred blagovaonice, prije nego sto je poceo rucak, pa je ista delegacija u kompletu od dva clana smugla put kriznoga puta koji vodi do mjesta Marijina ukazanja Jacinti, Franji i Luciji. Put do tamo smo, fala Bogu, nasle. Ne brinite, preporucile smo i sve domace ZKZ-ovce ma gdje se kupali i suncali (il ne daj Boze radili, sto se nadamo da ne cinite usred kolovoza jer to nije red i nacin!). Osim toga, preporucile smo i hrvatski ZKZ kao zajednicu. Odmah da ne zaboravim, molimo vas Dunja i ja da preporucite nas dvije i citavu ovu skupstinu da nas Marija po svom zagovoru cuva da se uspostavi i ocuva ozracje na skupstini kakvim bi dragi Bog bio zadovoljan i da mozemo svi skupa cut i razlucit sta nam Isus i Bog Otac po svome Duhu zele porucit kud da ko zajednica idemo dalje.
Cetiri:-). Popodnevni je dio programa vodio isusovac Eddie Mercieca. Mozda ga se neki sjecaju po tomu sto je prije dvije godine kad je bila visestruka isusovacka obljetnica u Zagrebu bas on posjetio nasu isusovacku provinciju. Taj je dio sadrzajno bio jako bogat i odisao pravom klasicnom isusovackom strukturom.
Tema je nagovora bila: razmatranje o tri vrste poniznosti (t. 149-157) kao pomoc u stvaranju stava sudionika ove skupstine. Milost koju smo molili je bila da postignemo unutarnju slobodu od krivih stavova kroz proces odlucivanja. Obratio nam je pozornost na to da se trebamo sjetiti razmatranja o Isusu kao covjeku (t. 139) jer je tu okosnica citavoga procesa odlucivanja: Isus je osoba koja je temelj nasega odlucivanja. Zatim, da trebamo teziti tomu da prigrlimo i izgorimo za ono sto je bolje (t. 149), ali s time da tu pazimo da u svjetlu razmatranja o tri vrste ljudi pazimo da ne budemo zavedeni andjelom svjetla (t. 332) o kojemu Ignacije govori u pravilima razlucivanja vezanima za drugi tjedan DV-a. To se prvenstveno odnosi na to da ne pomislimo da, s obzirom na to da smo laici, nemamo dosta vremena, sredstava ili obuke da bismo sluzili. To bi bio primjer lazne poniznosti. Trebamo sluziti, jer svaki zivot, bez obzira na ogranicenja, nudi mogucnosti sluzenja. U tome kako da sluzimo uzor nam je Gospodin, odnosno razlicita otajstva njegova zivljenja poslanja koje je prihvatio. Dapace, bez milosti koje po otajstvima Gospodinova zivota primamo, ni ne mozemo sluziti! Konkretno sluzenje je oblikovano odgovorno i ukljucuje razlucivanje sto nam je poslanje, izvrsavanje toga poslanja, medjusobna potpora u vrsenju poslanja i osvrt na izvrsenje poslanja (tzv. vrednovanje). Svratio nam je pozornost na to da ignacijanska duhovnost, pa onda i ZKZ-ovska, duboko u svojoj naravi ima poslanje, i da je to poslanje apostolsko. Nas je kao delegate ohrabrio da svjedocimo o iskustvu ove skupstine. Podsjetio nas je i kako cemo prepoznati djelujemo li kao skupstinsko tijelo na nacin zajednickoga razlucivanja, sto je primjereno jednoj ignacijanskoj zajednici. Pokazatelji bi zajednickoga razlucivanja bili da po djelovanju razabiremo da nismo skup pojedinaca nego nad-pojedinacno tijelo, da nase medjusobne veze prelaze nacionalne okvire i da se mi kao pojedinci poistovjecujemo s time da smo ovdje dio vece cjeline. Podsjetio nas je i da redovito obavljamo trostruki razgovor (t. 147) s Marijom, Isusom i Bogom Ocem.
Na kraju smo imali barem 45 minuta za razmatranje o 1,2,4,8,9, 12. tocki Opcih nacela. Posebno nas je pozvao da obratimo pozornost na 9. tocku gdje pise o Mariji kao uzoru ZKZ-ovskog zivota. Osvrt na razmatranje smo imali po delegacijama, pa smo Dunja i ja radno prosetale novootkrivenim dijelom okucnice nasega Seminaria pokusavajuci primijeniti ovo sto ovdje vidimo, cujemo, o cemu razmisljamo i molimo na domace prilike. Vjerujem da smo imale plodnu razmjenu molitvenoga iskustva, barem smo takvu nakanu imale.
Svakako je vrijedno rec da nam je o. Eddie dao mogucnost za osobni razgovor, a istu je mogucnost ugrabilo i pola rvacke delegacije, a u razgovoru smo dobavili i, nadajmo se, koju mrvicu koja bi mogla koristit domacoj zajednici o cemu cemo kad dodjemo.
Bilo je lijepo i jos nesto sto je bas ono, pravo isusovacki. Otac je nekoliko puta nagovor osvjezio kratkim pjesmama o Mariji, Bozjoj ljubavi i Isusu. Ta je praksa tako jednostavna i korisna, cuva duh da se ne zatrpa mozgovnim sadrzajima zaboravljajuc da bez Bozje milosti i ljubavi, slaba korist i od cega.
Svetu misu je predslavio madjarski mladi isusovac koji je pred slavlje rekao da se osjeca ko beba u ovom okruzju, jer je, kako je Dunja u svom postu za jucer izvijestila, madjarski ZKZ nova clanica svjetske zajednice. Danas smo svete mise imali po jezicnim grupama pa smo se Dunja i ja ko prave englezice pridruzile ostalim englezima u velikoj kapeli. Citava je misa bila vesela, mozda bas zato sto je mladi isusovac zbilja jedna prostodusna i vesela osoba koja se iskreno radovala da je madjarski ZKZ ciji je on crkveni asistent usla u svjetsku zajednicu.
I na kraju smo vam Dunja i ja dosle blogirat cega je plod citljiv!
E, dodatak! U prvom blogu sam hodocasnicko rvacko pucanstvo izvjestila da uzduz i poprijeko u Fatimi nema obicnoga duckasa za kupit ono ... neku higijenu, sok i to. Istina, uzduz i poprijeko nema, al ima uz rub!! Naime, vracajuc se s kriznoga puta Dunja i ja smo otkrile dva (ne jedan nego DVA) supermarketa preko puta one benzinske iz spomenutog bloga pa oko dve minute niz tu cestu. A unutraaa - svega! od cega smo Dunja i ja odma kupile nes fino za pod zub i nes fino za isti zub potom isprat (a to drugo nije vodica za ispiranje usta, da ne bi bilo zabune nego nekaj puno finije, a kaj ne bumo rekle da vam ne rastu zazubice :-))))
13. kolovoza 2008. srijeda - 2. Dan
Tema: Pricanje sto smo napravili, naucavali i culi
Milost koju trazimo danas: slusati izbliza sto Duh Sveti govori Svjetskoj Zajednici o putevima koji su isli izmedju Nairobija i Fatime.
Edward nas je uveo u danasnji dan: Danas ce se pogled i ton skupstine promijeniti. Jucer smo slusali vas, delegate pojedinih nacionalnih zajednica, a danas cemo slusati pricu kako ga vidi Svjetska zajednica - Izvrsno vijece. Susret ce postati formalniji. Govorit ce ExCo - izvrsno vijece - kao vrhovno tijelo, te ce pripremiti skupstinu da donese prve zakljucke i odluke.
Preuzeli su clanovi Izvresnog vijeca i kroz period do rucka prezentirali su svoj izvjestaj:
1. Nas tim i nas izvjestaj
2. Nas nacin rada - specificna uloga svjetskog tajnistva
3. Podrucja fokusa: Potrebe i izazovi
a) Formacija
b) Vodstvo
c) ZKZ prisutstvo u Univerzalnoj Crkvi
d) Suradnja s Druzbom Isusovom
e) Apostolske inicijative
f) Internacionalna prisutnost kao nevladina organizacija
g) clanstvo
Ovdje je bila pauza i obavijestili su nas da su nam stigle nase torbe :))) Jupi :) Covjek se osjeca skroz drugcije nakon sto se presvuce u cisto :)
Dalje nastavljamo:
4. Po regijama
a) Afrika
b) Azija / Pacifik
c) Europa
d) Latinska Amerika
e) Bliski Istok
f) Sjeverna Amerika
5. Komunikacije
a) Projekti
b) Progresio
c) Web stranica
6. Financijska odrzivost
7. Sto je raslo?
Predstavljeni su kao uvod u popodnevno glasanje o amandmanima na Opca nacela, svi prijedlozi koji se odnose na clanak 21.a) clanak o duljini mandata u Izvrsnom vijecu.
Poslije podne je bilo vrijeme za promisljanje o svemu sto smo culi do sada. Nakon uvoda od Edwarda povukli smo se na sat vremena kako bi odgovorili na nekoliko pitanja:
Koji su moji osjecaji za vrijeme ovog prvog dijela Skupstine? Koja je moja najdublja zelja?
Koji su djelovi milosne povijesti koji su me utjesili? Koji dijelovi te povijesti me izazivaju?
Sto Duh Sveti govori meni/nama kroz Skupstinu?
Sto zelim reci Isusu i ostalim delegatima?
Odgovore smo podijelili u malim skupinama od po 10 ljudi rasporedjene po jezicima - engleski, francuski, spanjolski. Dijeljenje je bilo bogato i raznoliko te iznova iznenadjuje koliko smo slicni, a ipak raliciti :)
Nastavak u dvorani je donio radostan dogadjaj za svjetski ZKZ.
Predstaviljen je ZKZ Ruande:
" - u cetiri godine narasli sm sa 32 clana na 200 clanova. Iskustveno su vidjeli da su duhovne vjezbe snaga. Vecina clanova je prosla duhovne vjezbe neki i po nekoliko puta, te su shavtili njihovu snagu i potrebu:
- kada mi dodje zena koja je bila silovana, i koja je prosla duhovne vjezbe, mogla se pomiriti s Bogom i poceti ponovno zivjeti se i smijati, onda znam da DV imaju snagu
- kada mi dodje zena koja je izgubila svu djecu u genocidu koji se dogodio 1994. godine, radi duhovnih vjezbi mogla je oprostiti onima koji su to ucinili
- kada Hutu i Tutsi zajedno dijele svoja razmisljanja u skupini onda znam da je ZKZ nada za Ruandu
- drzimo 4 tjedna duhovnih vjezbi, 9 tjedna duhovnih vjezbi, vjezbe u svakodnevnom zivotu. Molite za ZKZ Ruandu jer ako ce on rasti i Ruanda ce rasti"
Govorila je i Kenija kao zemlja kuma Ruandi (*kada smo mi bili primljeni u Svjetsku zajednicu nasa zemlja kuma bila je Slovenija)
"Mislimo da ZKZ Ruanda pripada u Svjetsku zajednicu, predstavljaju veliki dara za ZKZ Afriku, prepoznajemo se u njima."
Nakon toga se predstavio ZKZ Madjarske:
Od 1980. su u kontaktu s njemackim ZKZom i od tada su u cestom kontaktu. Imaju 10 grupa. Njihova zemlja kuma je Njemacka.
Po predstavljanju Svjetska skupstina je izglasala prihvacanje Ruande i Madjarske. Trenuci nakon toga su bili ispunjeni emocijama i iskrenom radoscu :)))
Prihvacen je izvjestaj Izvrsnog vijeca.
Pri glasanju za amandmane, clanak 4 Opcih nacela, odlukom skupstine nije promijenjen. Prije samog glasanja za amandman na clanak 21. omogucena je rasprava koja je bila vrlo aktivna. Kao rezultat rasprave odluceno je da s obzirom da smo zajednica koja razlucuje, da odgodimo odluku o tom pitanju za neko vrijeme.
Nakon vecere, portugalski ZKZ nam se predstavio s koncertom fada :)
I bijase noc i jutro dan treci :)
12. kolovoz 2008. drugi dio
Evo vec je kraj 3. dana skupstine, a cini se k'o da smo ovdje puno duze od toga. Program je zbilja intenzivan od jutra do mraka. Pocinje s doruckom u 8 sati ujutro, u 8.45 krece molitva i sjednice uz jednu pauzu sve do rucka u 13 sati, u 15 sati je vec nastavak uz jednu pauzu do mise u 19 sati i vecere u 20 sati.
Da zavrsim dogadjanja 1. dana skupstine. Nakon vecere, otisli smo sa predstavnicima Slovenskog ZKZ-a Metjom i Tomasem, napokon do svetista koje je udaljeno 10-ak minuta od Verbo Divino. Veceras je posebna vecer uoci 13 dana u mjesecu, dana ukazanja Majke Bozje, sa bdijenjem. 13 kolovoza svake godine je hodocasce u Fatimu portugalskih emigranata. Trg kod kapelice ukazanja je bio prepun ljudi. Prelijep prizog iz razloga sto je svatko nosio svoju svijecu. Prisustvovali smo krunici i procesiji. Nakon svega vratili smo se u sobe na zasluzen odmor.
12. kolovoza 2008. utorak - 1. Dan
E sad kak je tu?! Smjesteni smo u Seminario Verbo Divino i ok je. Ima se svi bitno i ne puno vise od toga. Ne bi ni bio red da je bolje, ipak smo na hodocascu kak su nam rekli da shvatimo ovu skupstinu. Ne kao turisticki izlet ni kao posao nego kao hodocasce s obzirom da smo svi mi na hodocascu na zemlji, a posebno jer ocemo sljedit Ignacija koji je sebe isto tak drzao hodocasnikom.
Skupstina je pocela jucer ujutro. Znaci u utorak. Prvo, pravac kapela koja je jako velika s velikom ljepom galerijom i ljepim vitrajima. Najprije su nam govorili svi redom, a izmedju ostalih predsjednica ZKZ-a, D. Frank, pa predsjednica portugalskog ZKZa.
Preuzima Dunja.... :)
Tema ove skupstine je:
Putovanje kao Apostolsko tijelo: Nas odgovor na milost od Boga
Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su činili i naučavali.
Mk 6, 30-34
Svaka od zemalja je predstavljena tako da kada je objavljeno ime zemlje, na galeriji se razmota zastava te zemlje. Nasa zastava (zapravo njih dvije) su u to vrijeme lijepo pocivale u koferima.
Slike mozete pogledati na sluzbenim stranicama skupstine.
Prisutno je 240 delegata iz 66 zemalja, sa svih strana svijeta. Slusajuci koje su zemlje prisutne postanes zbilja svjestan da je ZKZ ne samo moja skupina nego svjetska organizacija.
Ovo su zajednice - zemlje koje su prisutne koje su prisutne, neke od njih su samo promatraci i nisu jos primljene u svjetski ZKZ:
Argentina, Australija, Austrija, Belgija (francusko govorno podrucje), Belgija (flamanski dio), Bolivija, Botswana, Brazil, Botswana, Brazil, Kamerun, Kanada (englesko govorno podrucje), Cad, Canada (francusko govorno podrucje), Chile, Kina Hong Kong, Kolumbija, Congo Kinshasa, Congo Lubumbashi, Hrvatska, Kuba, Dominikanska Republika, Ekvador, Egipata, El Salvador, Engleska i Wales, Francuska, Guatemala, Njemaçka, Madjarska, Indija, Indonezija, Irska, Italija, Obala Slonovace, Japan, Kenija, Korea, Libanon, Litva, Lesotho, Luxemburg, Madagaskar, Malta, Meksiko, Nizozemska, Nicaragua, Nigerija, Paragvaj, Peru, Filipini, Poljska, Portugal, Puerto Rico, Ruanda, Slovenija, Juznoafricka Republika, Spanjolska, Sri Lanka, Sudan, Svicarska, Taiwan R.O.C., Urugvaj, Sjedinjene Americke Drzave, Venecuela, Zambia, Zimbabwe. Fale mi jos tri zemlje, probat cu saznati koje su, pa cu dopisati.
Misu otvorenja predvodili su Antonio Marto biskup Leirije, Nuno Gonçalves DI, Provincijal Portugala, i Alberto Brito, svjetski crkveni asistent za ZKZ.
Biskup António Marto je govorio o vaznosti poruke Nase Gospe Fatimske za ZKZ - uciniti Boga centrom nasim zivota, vrijednost pomirenja, potraga za mirom i poziv da budemo kao djeca u poniznosti.
Nakon mise okupili smo se u sobi za skupstinu. Edward Warrington – osoba koja se brine za skupstinu je objasnio process koji ce delegate koristiti da bi se “okupili oko Isusa i rekli mu sto smo napravili i naucavali”.
Prva tri dana cemo provesti dijeleci price o nasem putovanju kao putnici koji se susrecu na putu. Od kuda smo dosli, kako smo dosli ovdje? Cetvrti, peti i sesti dan izmijenicemo darove mudrosti, uvida i ideja. Zamisljamo ucenike koji razgovaraju s Isusom i medjusobno – Sto jos mozemo napraviti? Posljednja cetiri dana su vrijeme za izradu planova, odabir pravih sredstava za zadatke pred nama i izbor mudrih vodja.
Svaki dan skupstine ima svoju temu i milost koju trazimo u tom danu.
Tema za prvi dan je: Pricanje sto smo napravili, naucavali i naucili
Milost prvog dana ce biti radovati se sto smo zajedno te da se odmorimo pod Bozjim pogledom ljubavi.
Predstavljena nam je povijest ZKZ-a od naseg nastanka 1968. Kroz svjestke skupstine u Itaici I Nairobiju otkrivamo I produbljujemo nase razumijevanje sto to znaci da biti pozvan kao apostolsko tijelo.
U snimljenoj poruci p. Kolvenbacha, prijasnjeg generala Druzbe Isusove, zahvalio se za ZKZ I podsjetio nas na nase korijene u vrijeme Sv. Ignacija.
Delegati svake zemlje predstavili su skupstini simbol koji predstavlja njihovu zajednicu i njihovo putovanje kroz zadnjih pet godina od Nairobija do Fatime.
Ovo je bio dio koji je trajao preko tri sata, svaka zajednica je imala samo po tri minute za dijeljenje. Kao sto je Edward rekao, ovo je bio samo aperitiv nakon kojeg smo pozeljeli jos bolje sve upoznati.
Ovdje cu spomenuti kako su se predstavile neke od zemalja rjecima koje su one koristile:
Engleska i Wales - predstavili su se sa skrinjom punom blaga - no to nije obicna skrinja, ukrasena je predivnim bojama koja prikazuje kako je svatko od nas razlicit, ispunjena je blagom koje pokazuje da zelimo biti uronjeni u Bozju ljubav i vatru Duha Svetoga, svaka od grupa je predstavljena sa zlatnom sipkom, unutra su i alati kao formacijski plan koja nam pomaze da se oblikujemo; Rijec Bozja, dragulji koji predstavljaju svakog pojedinog clana te pokazuju da smo dragocjeni Bogu i jedni drugima
Njemacka - nogometna lopta - to je posebna lopta s puno zastava, lopta je vazna jer ih podsjeca na nedavano Svjetsko prvenstvo, no predstavlja da u ZKZ-u moramo igrati zajedno, dodavali su medjusobno misli iz Nairobija, od Svjetska zajednice do Izvrsnog vijeca, od Vijeca do pojedinih grupa.
Indonezija - tradicionalna tkanina - to je unikat za ciju izradu je potrebno puno vremena da se napravi; dragocjena je jer treba biti napravljena ljudskom rukom, isto kao ZKZ treba ljudski dodir. To je izazov za danasnji svijet jer je sve puno informacija i lako dostupno, no u ZKZu je potreban dugi proces da nastane grupa.
Italija - ribarska mreza - na nekim mjestima je pokrpana jer su imali problema u zajednici, no ona predstavlja niti koje vezu lokalne zajednice ma kako razlicite medju sobom bile
Kenija - chapati - posebno tijesto koje se radi od brasna, vode. Kako bi se napravilo potrebna je dobra mjera i nesto vjestine. To je hrana koja se jede samo u vrijeme velikih gozbi, to je hrana radosti i veselja, hrana zivota. Mislimo da nas je ZKZ obnovio i donio nam radost.
Slovenija - stope hodocasnika - kao hodocasnici na putu idemo zajedno s Gospodinom i jedni s drugima, zelimo napraviti vise
Sri Lanka - mapa Sri Lanke - unutar nje je brod koji plovi. Trebala su biti prisutna dva delegata no drugi nije dobio vizu, a sve stvari su u njegovoj torbi. Zadnje 33 godine zemlja je u ratu. 2004. je zemlju pogodio tsunami, u jeku svih tih dogadjaja ZKZ je bio tamo kao taj brod. Za nas je poseban dogadjaj biti u Fatimi, zato sto su 1505. portugalci dosliu Sri Lanku i donjeli nam krscanstvo.
Svicarska - slika drveta jabuke koje su zasadili na okupljanju povodom 25. godisnjice ZKZ-a u Svicarskoj. Imaju 100-ak clanova, no imaju jako korjenje. Donjeli su sjeme jabuka za svakoga tko zeli posaditi slicno drvo.
Zimbabwe - Jedno od najdojmljivijih predstavljanja koji je dobio najduzi pljesak - glinena posuda koja je zahvaljujuci Air Francu slomljena. Zimbabwe je zemlja iz koje je 3-4 miliona ljudi odselilo, postoji stotine tisuca beskucnika, inflacija je 8.000.000%, danas ce biti objavljen jedinstvo vlade (dva diktatora) u tom okruzju pokusavamo ziviti ZKZ. Mozda je Bog namjerno slomio ovu posudu kako bi nam postalo jasno da smo slomljeni, slomljeni a ipak zivi i idemo dalje (ovdje uzima komad po komad slomljene posude i pokazuje), kroz molitve idemo dalje, kroz duhovne vjezbe koje nas drze zivima idemo dalje, slomljeni kakvi jesmo idemo dalje....
Predstavile su se i zemlje koje ce na ovaj skupstini biti primljene u punopravno clanstvo: Kuba, Madjarska i Ruanda.
Zemlje koje su na ovoj skupstini promatraci: Botswana, Congo Brazzaville, Guatemala, Cad, Sudan, Litva.
Nasu zajednicu predstavili smo uz ovaj simbol:
KRUNICA - zasto:
- kriz - Krist - Bog je taj koji nas sve povezuje - i svjetski i lokalni ZKŽ i kojeg zelimo slijediti
- velika zrnca za Oce nas - ima ih 5 - to je broj godina koji je prosao od jedne do druge skupstine - a ujedno predstavljaju i nase nacionalne skupstine
- mala zrnca su nasi dvotjedni susreti na kojima se susrecemo kao male skupine
- 3 zrnca za Zdravo Marijo nakon Vjerovanja - predstavljaju gradove u kojima je prisutan ZKZ - Zagreb, Rijeka, Osijek
- nit koja spaja zrnca - nije uvijek vidljiva ali predstavlja Bozji poziv nama na zivot u ZKZ-u te se provlaci kroz sve ove godine i nase susrete
- i sama krunica kao takva kao znak naseg zajednistva kroz svo to razdoblje - mi smo (Emanueli) od susreta do susreta molili deseticu krunicu za sve nas
Prosla je ponoc... i zatvara se soba s kompjuterima. Nastavljamo sutra
Laku noc :)
11.kolovoza 2008. ponedjeljak
Blazeni Slovenci, Tomaz i Mateja. Vidjesmo Dunja i ja da Tomaz stalno nekaj tipka i pod plenarnim zasjedanjima (joj, koja rijec, ko da smo UN:-)). A Damjan (njihov crkveni asistent) pod pauzama pise "Blog!" I to je bilo to, ostalo je obavila Dunja, za mene nedostizni znalac bloske tehnologije. Po meni sigurno ne bi bili nis citali dok vam ne bi doma ispricala, ali Dunja je druga prica. Ne casec casa, blog je otvoren i ... ta-naaa, eto nas dvije na raport
Dakle, veselo i krcato smo se u ponedjeljak ujutro nasle na Plesu da bi nas vec na check-inu zaustavile jer da, navodno, imamo prevec prtljage za vise od 10 kila. Nis, vadi krasne promotivne materijale iz turisticke zajednice iz kufera i trpaj ih u rucne torbe. Putesestvije avionom su prosle dobro i lako. Hvala Bogu, nije bilo propadanja zbog tlaka i slicnog, al zato u Lisabonu na traci za prtljagu nije bilo nasih toraba! O neeee, trc na izgubljeno-nadjeno, gdje je teta istom u racunalu nasla da se nase torbe iz Pariza di smo presjedale nisu makle. Ajd, sva sreca, kaze imaju jos dva leta taj dan, pa ce torbe dotaljigat do Fatime najkasnije do utorka za rucak. A-haa kak smo ih nasle za rucak. Da skratim dobile smo ih jutros, u srijedu. Rekose da su stigle s utorka na srijedu, nekad iza ponoci. Aj, super, nek i mi malo osjetimo muke putovanja i zakaj nema posta za putnike. Ipak su to muke prevelike kad se nemas u sta presvuc, a nemas se cime niti oprat kak spada, a naviko si na puno toga.
Za one koji namjeravaju u Fatimu, a nisu jos bili. Zaboravite duckas vulgaris tipa Konzuma, Dione i sl. Imaju se samo hrpa restorana, suvernirnica, duckasa s odjecom i obucom, slasticarnica, 2 ljekarnice (na broj) i 1 parfumerija. Pouzdana informacija, prosla mjesto uzduz i poprek trazec di da kupim sampon vulgaris i slicne higijenske potrepstine. Ee, al vam zato preporucam da uzmete Dunju sa sobom. Puna je sjajnih ideja. Rece da probamo na onu benzinsku pumpu koja je blizu naseg smjestaja. Za masne pare nasla tam neki sampon koji doma ne bi uzela da mi ga nude, neko dezinfekcijsko sredstvo i cik-cak vatu. Ehehe, veselja!
E, da, a zasto nisam uzela i dezodoran iako su na pumpi imali obilat izbor od dva komada, za razliku od ostalih vrsta higijenskih potrepstina od kojih su od svakog imali po jednu vrstu: jedna vrsta sampona, jedna vrsta tekuceg sapuna, jedna vrsta gela za tusiranje... ali DVIJE vrste dezodorana.
E pa zato sto je Vida, zagrizeni ljubitelj parfema i pomada u djuticu u Parizu kupila mali paketic razlicitih Bulgarijevih mirisa. Pa su onda dame na hodosascu i radnom posjetu Fatimi mjesto dezodorana pod pazuhe ljevale divotne mirise, sljedec prakticnu uputu Marije Antoanete da kad se nema kruha treba jest kolace! Pa to je bar jasno, kaj ne?! Je, al od danas opet mirisimo na nivee i ostalo jer su stigli bagaji!
Tolko o putu, a bice i da ste saznali i vise nego sto ste zeljeli!
Uvod
Dragi nasi ZKZ-ovci :)
i svi koji to nisu, a citaju ovo, u tijeku je od 12. do 21. kolovoza 2008. u Fatimi XV. Svjetska skupstina Zajednice krscanskog zivota. Na njoj smo prisutni kao predstvnici nase zajednice mi - Vida i Dunja. Kako biste mogli osjetiti djecilic atmosfere ovog susreta otvorili smo ovaj blog gdje cemo iz dana u dan pisati o tome sto se dogodilo, sto smo dozivjeli, sto nas je dotaklo. Molimo Vas da nas i cijelu svjetsku zajednicu pratite svojim molitvama.
Puno pozdrava iz Fatime :)
Vida i Dunja
